Subotica prije 100 godina

Subotica 1910. godine

Fotografija pred vama, kojom započinjemo 2010. godinu, ustupljena nam je od Historijskog arhiva u Subotici, a prikazuje Gradsku kuću i Gimnaziju u Subotici. Snimljena je početkom XX. stoljeća i poslužit će kao uvid u činjenično stanje najvećeg grada na sjeveru Bačke u vremenu prije ravno 100 godina.

Prema popisu stanovništva iz 1910. godine u Subotici je živjelo 94.610 osoba, što je ovaj grad svrstavalo, iza Budimpešte i Segedina, na treće mjesto po veličini u tadašnjoj Ugarskoj (Mađarskoj). Kada se već prave usporedbe spomenimo kako je u to vrijeme Subotica bila veći grad od Beograda (89.876), Zagreba (79.038), Sarajeva (57.039), Skoplja (47.384) i trostruko veća od današnjeg glavnog grada pokrajine Novoga Sada (30.593). Gradska populacija je te godine popisana u 6436 kuća, dok je na periferiji stanovništvo živjelo u 7956 kuća.

Razvijenost Subotice vidjela se ponajprije u izraženoj građanskoj svijesti i »dalekovidnosti« njezinih gradskih otaca, predvođenih tadašnjim gradonačelnikom Karolyom Biroom. S obzirom na kvalitetno zemljište koje je oduvijek okruživalo grad, velika većina ljudi iz njegove okolice bavila se poljoprivredom, ali je jedan događaj iz tog vremena uvjetovao i razvoj vinogradarstva u znatno većoj mjeri nego prije. Naime, kada su se gradske vlasti odlučile graditi novu Gradsku kuću, koja ove godine slavi svoj 100 rođendan, zbog čega je ova godina izrazito značajna za povijest grada, za potrebe financiranja izgradnje jedne od »najljepših građevina sececije« građanstvu su prodane brojne parcele dotad beskorisnih pješčanih površina u okolici grada. Ovaj potez se pokazao dvostruko efektan, jer je prikupljen značajan novac, a s druge strane spriječen je odliv stanovništva jer su se ljudi počeli intenzivnije baviti vinogradarstvom kao oblikom osiguranja egzistencije.

Osim ljudi koji su živjeli »od zemlje«, u Subotici prema popisu tog vremena 37.851 osoba je dobivala određenu plaću, zarađujući je radom kod tadašnjih 7030 samostalnih poduzimača, obrtnika i tvorničara. Veliki industrijski razvoj grada pridonio je i izgradnji brojnih značajnih infrastrukturnih objekata, a velebne građevine i danas ponosito »stoje« na svojim mjestima, dokumentirajući povijest vremena u kojima su nastale. Nešto malo ranije (1880.), pa sve do 1912. godine na teritoriju grada su podignute: Gradska kuća, bolnica, nova gimnazija, škole, Gradska knjižnica, zgrada Likovnog susreta i brojne druge građevine izgrađene prepoznatljivim stilom sececije. Uz takve goleme arhitekturne zahvate i grad koji se prostirao na 622 hektara s 250 tadašnjih ulica i 14 trgova morao je dobiti noviji, suvremniji izgled. Gradske su vlasti pristupile ozelenjavanju užeg gradskog središta, a njegov pristup su uredile mrežom od 91 km ulica i cesta, dužinom ulica s drvoredima od 30 km i površinom gradskih trgova u veličini od 1 hektara. U gradu su postojala 74 kilometra staza za pješake, 36 km je bilo asfaltirano, dok je 18 km bilo pod ciglom. Kako bi građanstvo sigurno šetalo gradskim ulicama i trgovima i po noći, grad je te 1910. godine osigurao čak 1300 javnih svjetiljki, od kojih su 1111 bile na plin, 194 na petrolej i 5 svjetiljki na električni pogon.

Kako će Subotica izgledati za sljedećih 100 godina ostaje nam samo nagađati, a uspoređujući onu nekadašnju s današnjom možemo vidjeti što se sve može dogoditi i uraditi u »samo« jednom stoljeću. Puno ili malo, prosudite sami.