Subotički buvljak

Stari subotički buvljak

Jedan od karakterističnih subotičkih sinonima, pokraj jedinstvene secesijske ljepotice Gradske kuće, jamačno je i »svjetski« glasoviti »buvljak«, tržnica na veliko i malo, koja je svoj početak imala kao tadašnja »stareška peca« u dva reda ispred gradske kalvarije na ulazu u najveći grad sjevera Bačke (pokraj Somborske kapije).

Sukladno razvijanju grada, razvijala se i tržnica i od za u ono vrijeme uobičajene prodaje »sa zemlje«, do prvih početaka trgovanja na primitivnim metalnim tezgama (preseljenim na prostor s druge strane Somborskog puta), danas se razvila u suvremeni trgovački centar s nekoliko natkrivenih prodajnih dvorana u kojima se nalaze brojni poslovni lokali i nepregledni redovi moderniziranih tezgi. No, jedno je ostalo zajedničko prošlom i sadašnjem vremenu, a vjerojatno će tako biti i s budućim vremenima (ukoliko buvljaka bude u budućnosti): raznovrsna i šarolika roba svih profila i cijena, po mjeri svakoga kupca i njegovog »džepa«.

STARI BUVLJAK – Stariji čitatelji našeg tjednika, gledajući fotografiju koju smo dobili zahvaljujući ljubaznosti subotičkog Historijskog arhiva, prisjetit će se davnih šezdesetih godina prošloga stoljeća i prapočetaka »slobodnog trgovanja«. U početku je roba nuđena na buvljaku bila izvorno srodna nazivu takve vrste tržnice na kojima se diljem svijeta prodaju stare, rabljene stvari. Ali razvoj društva, standarda, mogućnost slobodnijeg putovanja i postupno otvaranje granica, modificirali su i modernizirali »buvljačku trgovinu«, i pokraj rabljene robe na tezgama ili na »zemlji« počele su se pojavljivati inozemne traperice (vrlo tražena roba), košulje, jakne i ostali odjevni predmeti, parfemi, audio kazete, žvake, limenke bezalkoholnih i alkoholnih pića (pivo) i sva ostala roba koja se u to vrijeme nije mogla nabaviti u domaćim prodavaonicama.

I buvljak se počeo širiti. Sve se više »trgovaca« odlučivalo na »poslovna putovanja« do Trsta, ponuda je počela biti sve bogatija i raznovrsnija, pravljene su i prve narudžbe na malo ili na veliko, a kupci su stizali u sve većem broju na trgovački prostor tržnice, kasnije smještene pokraj stadiona NK Bačke, najstarijeg nogometnog kluba u tadašnjoj zajedničkoj državi. S godinama koje su prolazile buvljak je sve više rastao, baš kao i broj ljudi koji su za svoju »profesiju« odabrali trgovinu za tezgom. Širenje biznisa proširilo je i poslovne destinacije, pa su se tijekom tjedna subotički trgovci zapućivali ne samo prema Trstu, nego i u smjeru Istanbula, Budimpešte, Münchena, Beča i svih drugih gradova u kojima se mogla nabaviti potrebna roba koju bi tijekom vikenda kupovali kupci koji su dolazili i iz drugih krajeva zemlje.

HIT ROBA – Tijekom proteklih decenija, a uskoro će biti i pola stoljeća od vremena koje bi se moglo uzeti za startno razdoblje razvoja subotičkog buvljaka, svaka je »epoha« imala svoju tzv. »hit robu«, koja se maksimalno tražila i kupovala. Jednostavno, odjednom bi se uspostavio važeći trend i onaj tko ne bi imao, primjerice, talijanske »Cassucci« traperice ili grčke espadrile, tursku papirnatu jaknu i druge trendovske dijelove »outfita«, ne bi mogao ravnopravno konkurirati modnim zahtjevima tadašnjeg modusa življenja. Usporedo s garderobom, kako se moderno tehnološko doba razvijalo, na buvljaku se pojavljuju i razne tehničke novotarije, prije svega na polju tzv. tehničke robe i na tezgama se pojavljuju prvi suvremeni radio i kazetofonski aparati, pa potom uređaji za snimanje televizijske slike (tzv. plejeri i videorikorderi) i postupno sva moguća roba široke potrošnje. A kako su gabariti nuđene robe postajali sve veći, a ponuda raznovrsnija, buvljak se morao proširiti, i pristupilo se modernizaciji postojećeg tržničkog prostora, isprva betoniranju cijele prodajne površine, potom izgradnjji prve, a ubrzo i ostalih natkrivenih dvorana u kojima su otvarani suvremeni poslovni prostori i trgovine. A hit robe je bilo, kao i uvijek, za svakoga i svačiji džep. I bit će je dogod bude buvljaka, koji je od svojih početaka zadržao samo svoje prvobitno ime. I gotovo ništa više. Jer rabljenih stvari, osim na tezgama kolekcionara, više niti nema...

Subotica prije 100 godina

Subotica 1910. godine

Fotografija pred vama, kojom započinjemo 2010. godinu, ustupljena nam je od Historijskog arhiva u Subotici, a prikazuje Gradsku kuću i Gimnaziju u Subotici. Snimljena je početkom XX. stoljeća i poslužit će kao uvid u činjenično stanje najvećeg grada na sjeveru Bačke u vremenu prije ravno 100 godina.

Prema popisu stanovništva iz 1910. godine u Subotici je živjelo 94.610 osoba, što je ovaj grad svrstavalo, iza Budimpešte i Segedina, na treće mjesto po veličini u tadašnjoj Ugarskoj (Mađarskoj). Kada se već prave usporedbe spomenimo kako je u to vrijeme Subotica bila veći grad od Beograda (89.876), Zagreba (79.038), Sarajeva (57.039), Skoplja (47.384) i trostruko veća od današnjeg glavnog grada pokrajine Novoga Sada (30.593). Gradska populacija je te godine popisana u 6436 kuća, dok je na periferiji stanovništvo živjelo u 7956 kuća.

Razvijenost Subotice vidjela se ponajprije u izraženoj građanskoj svijesti i »dalekovidnosti« njezinih gradskih otaca, predvođenih tadašnjim gradonačelnikom Karolyom Biroom. S obzirom na kvalitetno zemljište koje je oduvijek okruživalo grad, velika većina ljudi iz njegove okolice bavila se poljoprivredom, ali je jedan događaj iz tog vremena uvjetovao i razvoj vinogradarstva u znatno većoj mjeri nego prije. Naime, kada su se gradske vlasti odlučile graditi novu Gradsku kuću, koja ove godine slavi svoj 100 rođendan, zbog čega je ova godina izrazito značajna za povijest grada, za potrebe financiranja izgradnje jedne od »najljepših građevina sececije« građanstvu su prodane brojne parcele dotad beskorisnih pješčanih površina u okolici grada. Ovaj potez se pokazao dvostruko efektan, jer je prikupljen značajan novac, a s druge strane spriječen je odliv stanovništva jer su se ljudi počeli intenzivnije baviti vinogradarstvom kao oblikom osiguranja egzistencije.

Osim ljudi koji su živjeli »od zemlje«, u Subotici prema popisu tog vremena 37.851 osoba je dobivala određenu plaću, zarađujući je radom kod tadašnjih 7030 samostalnih poduzimača, obrtnika i tvorničara. Veliki industrijski razvoj grada pridonio je i izgradnji brojnih značajnih infrastrukturnih objekata, a velebne građevine i danas ponosito »stoje« na svojim mjestima, dokumentirajući povijest vremena u kojima su nastale. Nešto malo ranije (1880.), pa sve do 1912. godine na teritoriju grada su podignute: Gradska kuća, bolnica, nova gimnazija, škole, Gradska knjižnica, zgrada Likovnog susreta i brojne druge građevine izgrađene prepoznatljivim stilom sececije. Uz takve goleme arhitekturne zahvate i grad koji se prostirao na 622 hektara s 250 tadašnjih ulica i 14 trgova morao je dobiti noviji, suvremniji izgled. Gradske su vlasti pristupile ozelenjavanju užeg gradskog središta, a njegov pristup su uredile mrežom od 91 km ulica i cesta, dužinom ulica s drvoredima od 30 km i površinom gradskih trgova u veličini od 1 hektara. U gradu su postojala 74 kilometra staza za pješake, 36 km je bilo asfaltirano, dok je 18 km bilo pod ciglom. Kako bi građanstvo sigurno šetalo gradskim ulicama i trgovima i po noći, grad je te 1910. godine osigurao čak 1300 javnih svjetiljki, od kojih su 1111 bile na plin, 194 na petrolej i 5 svjetiljki na električni pogon.

Kako će Subotica izgledati za sljedećih 100 godina ostaje nam samo nagađati, a uspoređujući onu nekadašnju s današnjom možemo vidjeti što se sve može dogoditi i uraditi u »samo« jednom stoljeću. Puno ili malo, prosudite sami.

Neki drugi nogomet

Bačka i Hajduk

Nažalost više podataka o ovoj zanimljivoj fotografiji nema, a ukoliko neki od naših čitatelja budu prepoznali likove koji se nalaze na njoj zamolili bi ih da nam se jave i dodatnim podatcima upotpune informaciju o njoj. Koliko je poznato, fotos je nastao na nogometnom igralištu NK Bačke iz Subotice, nakon susreta domaće momčadi i gostujuće ekipe Hajduka iz Splita. Povod je bio prvenstveni susret ove dvije nogometne momčadi, odigran u sklopu Hrvatsko-slovenačke lige u kojoj se 1939. godine natjecao i najstariji nogometni klub na ovim prostorima, osnovan još davne 1901. godine.

Ova fotografija, koja oslikava prijateljstvo dva grada, Subotice i Splita, dokumentira bliskost između nogometaša Bačke i Hajduka, te iznimno elegantne muško-ženske publike koja je nazočila ovom povijesnom susretu. Naime, u to vrijeme bilo je posve normalno da se na nogometnu utakmicu dolazi lijepo odjeven, jer je športski duel predstavljao i svojevrsnu društvenu atrakciju, te pitanje socijalnog statusa.

Igrajući u ligi skupa s momčadima iz Hrvatske i Slovenije, Bačka je te prvenstvene sezone 1939. godine zabilježila skroman natjecateljski učinak i nakon 18 odigranih kola zauzela pretposljednje 9. mjesto s 5 pobjeda, 2 remisa i 11 poraza. U jakoj konkurenciji velikih i afirmiranih klubova iz Zagreba (Građanski, HAŠK) i Splita (Hajduk, Split), subotički amateri su se hrabro borili i ponosno izborili pet pobjeda. Za NK Bačku su nastupali:

Barna, Pančić, Hampelić, Bojić, Evetović, S. Kopunović, Šarčević, Jung, Horvacki, Mihaljčević, Demeter, Sabanov, Kulić, Kopunović – Netoj, Babijanović, Vidaković, Cvijanov, Bukvić, Flaker i Vujković.

Fenomen Ćiro

Miroslav Ćiro Blažević, nogometni trener

Na Svjetskom prvenstvu je svaki susret težak

Forma mora biti na najvišoj razini tijekom igre u skupini, a mora se postupno podizati u susretima nokaut faze* Vjerujem u ovu momčad jer ima jednu od najboljih veznih linija na svijetu* Nakon susreta protiv Brazila na otvorenju za Hrvatsku će znati cijela planeta

Razgovor vodio: Dražen Prćić

Koliko stvarno godina ima najpoznatiji hrvatski nogometni trener svih vremena Miroslav Blažević, vjerojatno samo jedino on zna, ali unatoč dobi u kojoj mnogi njegovi vršnjaci vode usporeni umirovljenički život, legendarni Ćiro i dalje dodaje gas. I dodavat će ga, kako sam kaže, sve dok bude živ, živjeći svoj vječiti nogometni život. U ozračju Svjetskog nogometnog prvenstva, koje je započelo premijernim susretom između domaćina Brazila i Hrvatske, u razgovoru za Hrvatsku riječ, izbornik nekada treće reprezentacije svijeta iznio je neka svoja nogometna i životna razmišljanja u svezi najvažnije sporedne stvari na svijetu.

HR: Gospon Ćiro, nogometna javnost se uveliko iznenadila kada ste prije nekoliko mjeseci odlučili prihvatiti poziv Slobode iz Tuzle, drugoligaške momčadi iz BiH. Koja vam je bila motivacija zasjesti na klupu vjerojatno najslabije rangirane ekipe u vašoj dosadašnjoj trenerskoj karijeri?

Sine, moram ti tako kazati, neko vrijeme prije preuzimanja Slobode, na nagovor svog sina sam kupio brod i dva dana sam plovio s njime, shvativši trećeg dana kako ću poluditi od dosade i da nisam ja čovjek za mirovinu. Vratim se u Zagreb, gdje me je zatekao poziv iz Tuzle i molba klupskih čelnika da preuzmem Slobodu. Oni su bili prvi, ja sam prihvatio i za par mjesec rada uspio sam nadoknaditi minus od pet bodova i Slobodu uvesti u Prvu ligu Bosne i Hercegovine. Na početku se mnogima činilo kako je to nemoguća misija, a mene je to baš privuklo.

HR: Kako bi ste usporedili svoj rad u BiH, s trenerskim angažmanima u mnogim hrvatskim klubovima na čijim ste klupa sjedili tijekom dugogodišnje trenerskekariere?

Emotivno sam vezan za moje Bosance. Također, ako vam kompariram kako tamošnji nogometaši igraju za 150 eura mjesečno, a hrvatski najmanje za tisuću i kako je golema razlika u visini životnog standarda, onda je i samo poimanja rada u takvoj sredini posve drugačije. U startu sam zauzeo čvrst stav po pitanju discipline i odnosu prema treningu, te angažmanu na utakmicama, kako sam to uostalom činio sa svim momčadima koje sam vodio, momci su to prihvatili shvaćajući kako će samo tako moći stići do željenog cilja. Nije trener onaj koji viče i galami, nego onaj koji su svom radu donosi mogućnost rezultatskog napretka i zato poručujem svim svojim kolegama, pravi autoritet je znanje. Ako ga nemaš, možeš se derati koliko te volja.

HR: Prihvatili ste poziv bosanskog drugoligaša, a da li bi ste prihvatili ponudu za vođenje nekog kluba iz Srbije?

U ovim godinama, s kojima sam najstariji trener u povijesti nogometne igre, prihvatio bi svaki poziv i moram biti sretan da me još netko hoće. Ali, šalu na stranu, poziva imam svakodnevno i sada je samo pitanje motivacije u pogledu prihvatanja novog radnog mjesta. Otkrit ću vam kako sam sada još bolji trener nego što sam ikada bio. Da sam imao ovu pamet u Francuskoj 1998. bili bismo svjetski prvaci.Što se tiče sljedećeg angažmana, sada slijedi vrijeme novog Svjetskog prvenstva i to je sada u prvom planu, a poslije Brazila vidjet ćemo. Ima vremena.

HR: Vjerojatno su Vas već mnogi pitali za usporedbu SP-a u Francuskoj s nastupajućim u Brazilu, potencirajući analitiku između nekadašnjih vaših i današnjih Kovačevih vatrenih. Kako gledate na potencijalni domet Hrvatske?

Vjerujem u ovu momčad, jer to je momčad koja ima jednu od najboljih veznih linija na svijetu i vjerujem u sposobnost izbornika Kovača da će uspjeti izvući maksimum iz nje i napraviti veliki rezultat. Poput mojih nogometaša u Francuskoj '98 i ova brazilska generacija vrlo dobro zna kolika su očekivanja hrvatskog naroda i znam da su sposobni ispuniti ih. Jer igrati na Svjetskom prvenstvu znači igrati za cijeli svoj narod, a svaki hrvatski reprezentativac to jako dobro zna. Oni će, siguran sam dati sve od sebe, do posljednjeg atoma snage, za što bolji rezultat.

HR: U čemu se generalno ogleda razlika u današnjem poimanju nogometne igre uzimaju vremensku distancu od proteklih 16 godina?

Ponajprije u brzini. Nogomet je strašno ubrzan, jer primjerice u naše vrijeme je prema tadašnjim pokazateljima igrač imao 1,75 sekunde za oslobađanje od lopte, a danas je to svedeno na svega 0,75 sekunde. Također u vrijeme SP-a u Francuskoj je prosjek pretrčanih kilometara tijekom utakmice bio 7-8, a danas već mnogi pretrče 12-13 km. Zbog toga je i vrlo teško praviti usporedbe s nekadašnjom nogometnom filozofijom i poimanjem igre. Mnogo toga se promijenilo.

HR: Ali nije se promijenio način motiviranja igrača pred važne susrete, nešto po čemu ste Vi poznati diljem nogometnog svijeta. Otkrijte našim čitateljima nešto iz vašeg motivacijskog repertoara?

Jako je važno ako uspijete igračima, uz savjete i željeni taktički cilj, prenijeti pozitivnu energiju i motivirati ih za realizaciju željenih zamišljenih postavki. A ako uzmete u obzir kako njihova koncentriranost traje oko 7 minuta, onda vam postaje jasno kako morate biti precizni i koncizni tijekom motivacijskog govora u svlačionici. Evo, otkrit ću vam jedan detalj sa SP-au Francuskoj, kada smo igrali u četvrtfinalu protiv Njemačke. Danima sam lomio glavu kako da osujetim njihovog fantastičnog centarfora Bierhofa i njegovu izvanrednu igru glavom. I pao mi je na pamet pustinjski rat između Rommela i Montgomerija, kada su saveznici uspjeli preseći Nijemcima izvore napajanja gorivom i osujetiti njihovo tenkovsko nadiranje. Zapovijedio sam mojim bočnim igračima kako po svaku cijenu morau osujetiti njemačke krilne prodore i potencijalne centaršuteve, pa neka Bierhof skače u prazno. I tako je bilo, a mi smo slavili veliku pobjedu i plasman u polufinale.

HR: Je li vam je pobjeda protiv Njemačke najdraža u trenerskoj karijeri?

Zasigurno jeste, jer svladati višestrukog prvaka svijeta i jednu od najboljih reprezentacija tog vremena s velikih 3:0, uz plasman u četvrtfinale je nešto veličanstveno što smo uspjeli podariti našem narodu.

HR: Što je tadašnji uspjeh nogometne reprezentacije Hrvatske značio za svjetsku afirmaciju jedne male, tek nekoliko godina samostalne države?

Vidi sine, prije Svjetskog prvenstva u Francuskoj za Hrvatsku je znalo 2 posto svjetske populacije, a nakon velikih pobjeda i osvajanja trećeg mjesta postotak je skočio na već pristojnih 30 posto. A sada, kada Hrvatska bude odigrala susret otvaranja SP-a protiv Brazila, za nju će čuti i znati cijeli svijet. Pa sad vi vidite kolika je snaga nogometa, osobito kada imate dobar rezultat.

HR: U tom kontekstu je i ovo Svjetsko prvenstvo nova prilika za dodatnu afirmaciju Hrvatske, ali izuzev susreta protiv domaćina Brazila koji je realno favorit ne samo u tom susretu nego i za osvajanje pobjedničkog naslova, u ostala dva susreta protiv Kameruna i Meksika, izabranici Roberta Kovača su favoriti. Koja će od ove dvije utakmice, po vama, biti teža?

Na Svjetskom prvenstvu je svaki susret težak, jer nosi breme velike odgovornosti prema brojnim navijačima diljem svijeta. Osobno ne bih izdvajao niti jedan od tri susreta u skupini A, jer bi primjerice susret protiv Brazila mogao biti mnogo lakši za igru nego susreti protiv Kameruna ili Meksika. Hrvatski nogometaši su uvijek odlično igrali protiv velikih momčadi, a događali su se rezultatski kiksevi protiv navodno manjih i slabijih momčadi.

HR: Nogometna sezona je predugačka i preobimna brojnim utakmicama, pa je vrijeme za pripreme bilo vrlo kratko, a dva ključna hrvatska nogometaša Modrić i Rakitić su igrala u finalima najvećih europskih klupskih natjecanja i bila dodatno tjelesno opterećeni. Na koji način, u ovakvim uvjetima, izbornik može prilagoditi i pripremiti momčad za najveće svjetsko natjecanje?

Veličina svakog trenera se ogleda u sposobnosti prilagođavanja svim situacijama kroz jasno naglašen aspekt njegove stručnosti i autoriteta prema igračima koje predvodi. Momčad mora najbolju formu pokazati u prva tri susreta u skupini, jer od toga ovisi prolaz u nokaut fazu, a potom u svakoj novoj utakmici se forma mora postupno podizati. U konačnici, želi li se postići dobar rezultat, momčad mora biti spremna za svih sedam utakmica koje su na putu do velikog ili malog finala tj. borbe za treće mjesto. Činjenica je kako su najbolji nogometaši dodatno opterećeni brojnim susretima koje igraju tijekom sezone, ali zato su najbolji jer to mogu. Na izborniku je da tu njihovu kvalitetu iskoristi na najbolji način.

HR: Na koncu, kao zasigurno jedan od najboljih poznavatelja hrvatskog nogometa i najuspješniji hrvatski trener u povijesti, kako bi ste u u kratkim crtama definirali njegovu specifičnost i što to čini brojne hrvatske nogometaše velikim igračima kojima se cijeli svijet godinama divi?

Hrvatske nogometaše krasi jedan fenomenalno osjećaj za vic u igri. Imaju retko viđen talent za tzv. duhovitost, što je odlika najvećih majstora, ali s druge strane imaju golemu količinu odlučnosti discipliniranosti i spremnosti da se bore do posljednjeg atoma snage.

Zato vjerujem kako će upravo to biti dominantno u igri hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i da će izbornik Kovač iskoristiti na najbolji mogući način.

Antrfile 1

Franjo Tuđman

Nikada mi ne bi napravili tako veliki uspjeh da uz nas nije bio naš predsjednik Franjo Tuđman, jer on je uvijek bio uz nas od samog početka do izravnog navijanja na svakom susretu.

Antrfile 2

Tri faktora

Prije nego se trener oprijedeli za neku koncepciju mora respektirati tri faktora: Da tu koncepciju adaptira prema afinitetima igrača s kojima raspolaže, drugi faktor predstavlja tradicija koju se nikako i nikada ne smije napuštati i konačno sve to staviti u duh suvremene igre. Najbolji kontra primjer je Guardiola koji njemačkom nogometu želi nametnuti Barcelonin način poimanja igre. 

Nogometaši tenisači

HUMANO CUP 2014

(7.-8. 06. 2014)

Humanitarni teniski turnir na kome sudjeluju poznati nogometaši

                                             VELIMIR ZAJEC
                                         
                                            Dinamo (238 utakmica), Panathinaikos (67)
                                            Jugoslavija (36)

                                             IGOR BIŠĆAN
                                           
                                             Dinamo (128), Liverpool (72), Panathinaikos (36)
                                             Hrvatska 15
                                             Osvajač Champions leaugue
                                     

                                           BRANKO TUCAK

                                           Dinamo, Zagreb, Metz, Nancy, Angers, Kotrijk

                                              DARIO ZAHORA
                                           
                                            Dinamo 94, Koper 18, Domžale 34, Rosenborg 5, Ergotelis32,
                                            Iraklis 25
                                         
                                             

ALEN HALILOVIĆ

Dinamo 44, Barcelona

Beckham 1999

Beckham u Zagrebu

Ukoliko ga možda na prvi pogled niste prepoznali, glavni lik današnje storije o fotografiji je čuveni nogometaš David Beckham, 1999. još mladoliki momak u dresu Manchester Uniteda s bijelom kapom na glavi. Fotografija je nastala navečer 27. listopada 1999. godine, dan prije susreta 5. kola Lige prvaka, nakon treninga kojeg su momci Sir Alexa Fergusonaodradili na Maksimiru. U tom trenutku, izuzev činjenice da je tada u 24. godini već bio priznat kao iznimno talentirani nogometaš, te godine čak i u najužoj konkurenciji za svjetskog nogometaša godine, vjerojatno nije niti pomišljao kako će tijekom sljedećih godina postati najpoznatiji i najpopularniji nogometaš na svijetu. I da će se oženiti Victoriom Adams, članicom tada iznimno popularnog britanskog ženskog sastava »Spice girls«.

No, vratimo se za trenutak natrag u tu 1999. godinu i povijesno gostovanje Manchester Uniteda u Zagrebu. Bila je to zasigurno jedna od najjačih i najatraktivnijih klupskih utakmica ikad odigranih u glavnom gradu Hrvatske. Te je godine tadašnja Croatia, kako se tada Dinamo zvao, vođena argentinskim stručnjakom Osvaldom Ardilesomigrala u skupini Lige prvaka skupa s Manchester Unitedom, Olympicom (Marseilles) i Sturmom (Graz) i u prvom kolu napravila jedan od najboljih rezultata u povijesti kluba odigravši neodlučeno (0-0) na Old Traffordu. Zagrebački uzvrat pobudio je golemu pozornost javnosti, a unaprirasprodani stadion u Maksimiru i nije bio neka senzacionalna vijest. Jer, svi su željeli uživo vidjeti strašnu momčad u sastavu: Mark Bosnich, Denis Irwin, Jaap Stam, David Beckham, Andy Cole (Jordi Cruyff ), Ryan Giggs, Phil Neville, Roy Keane, Paul Scholes (Jonathan Greening ), Dwight Yorke (Ole Gunnar Solskjaer), Henning Berg Jonathan, koja je u sezoni 1999./2000. branila naslov pobjednika Lige prvaka.

Večer prije susreta, tijekom treninga koji je momčad Manchestera održala na Maksimiru, dogodio se i mali incident, koji je zahvaljujući spretnosti jednog hrvatskog fotoreportera ostao zabilježen i sutradan postao udarnom sportskom vijesti u Engleskoj. Naime, vježbajući udarce na gol, jedan je nogometaš gostujuće momčadi loptom, naravno posve slučajno, pogodio u glavu plavokosu djevojčicu koja je stajala iza gola čekajući završetak treninga i šansu da dobije autogram od nogometaša. Djevojčica je od siline udarca pala na travnjak i počela plakati, što je David Beckham odmah zamijetio, dotrčao do nje i počeje tješiti. A kada je prestala plakati, skinuo je gornji dio svoje trenerice i darovao joj u znak »iskupljenja« zbog neugodnosti koju je doživjela. Brzi profesionalni refleks na okidaču fotoaparata zabilježio je taj trenutak, engleske su kolege odmah kutu fotku i ona je sutradan osvanula na naslovnicama nekih britanskih dnevnih listova.

Naravno, sutradan navečer nije bilo nikakvog »tješenja«, jer je Manchester zaigrao protiv Croatie u punoj snazi, a upravo je David Beckham u 32. minuti doveo svoju momčad u vodstvo. Na koncu je bilo 2-1 za goste (0-2, Kean49', 1-2, Prosinečki 90'), a cijeli je stadion pljeskao jednoj od najjačih klupskih momčadi u povijesti.

Nogometnu slavu i popularnost, ulaskom u mondenski svijet nakon kasnijeg vjenčanja sa spice girl Victorijom (Posh), Beckham je višestruko uveličao i u prvim godinama 21. stoljeća postao svojevrsni zaštitni znak novog, »metro stila« za mušakrce koji brinu o sebi. Uslijedile su brojne promjene frizura i stylinga (na SP-u je patentirao frizuru koja podsjeća na friz Irokeza – beckhamovka), postao je zaštitnim znakom brojnih modnih kuća i novac od reklamnih ugovora golemo je nadvisio vrijednost profesionalnih nogometnih ugovora. Možda je i to bio jedan od glavnih razloga njegova sukoba s trenerom Fergusonom, kada je 2003. godine napustio klub za koji je debitirao u 17. godini (1992.) i potpisao za Real Madrid, postavši skupa s Ronaldom, Zidanom, Robertom Carlosom Figom, član udarne postave nezaboravnih »Los Galacticosa«.

U profesionalnoj karijeri je šest puta osvajao naslov prvaka u engleskom Premiershipu, dva je puta slavio u FA kupu i jednom u Ligi prvaka, dok je u Španjolskoj s Realom jednom bio prvak.

Sudjelovao je na 3 svjetska i 2 europska prvenstva kao član nogometne reprezentacije u kojoj je jedno vrijeme obnašao i dužnost kapetana momčadii za koju je odigrao više od 100 utakmica, a 2007. godine je za nevjerojatnih 250 milijuna dolara potpisao za američku momčad Los Angeles Galaxy (5 sezona) i postao najplaćenijim nogometašem svih vremena. Danas, u 35. godini života, na pozajmici nastupa za momčad Milana, ali je i dalje, gdje god se pojavi, uvijek u žiži javnosti. Te, 1999. godine, prilikom dolaska u Zagreb, vjerojatno ni u svojim najluđim snovima nije niti mogao pretpostaviti ovakav životni scenarij.