Sprovod Jovana Mikića Spartaka

Jovan Mikić – Spartak

Ime Jovana Mikića – Spartaka neraskidivo je vezano uz Suboticu, a njegov sportski nadimak nosi, kao ime, gradsko sportsko društvo koje pod svojim okriljem okuplja brojne klubove iz različitih sportskih grana. Slavu čovjeka koji je poginuo za oslobođenje grada u kojem je tijekom svoje mladosti živio i započeo briljantnu sportsku karijeru, godinama kasnije pronijeli su subotički nogometaši, košarkaši, tenisači, odbojkaši, hrvači i svi drugi sportaši kolektivnih i pojedinačnih sportova, nastupajući u majicama sa spartakovim grbom. Nažalost, iako je ime Spartak ovjenčano slavom, o čovjeku koji je nosio taj nadimak i danas mnogi vrlo malo znaju.

BIOGRAFIJA

Jovan Mikić Spartak rodio se 1914. godine u Opovu i tijekom svog kratkog života, prekinutog pogibijom u noći 11. listopada 1944. godine u završnim borbama za oslobođenje Subotice, uspio je pokazati izvanrednu svestranost i nadasve uspješnost na nekoliko polja. Po formalnom obrazovanju je bio pravnik, rat ga je zatekao na mjestu asistenta na Ekonomsko - komercijalnoj Visokoj školi u Beogradu, a usporedo se bavio i sportskim novinarstvom. Ipak, i pored svih nabrojanih životnih dostignuća, njegova najveća ljubav i pasija bila je atletika, kojom se 1934. godine počeo baviti u SK Bačka, pod stručnim nadzorom njegovog prvog trenera Ljudevita Vujković Lamića – Moce, starijeg. U to vrijeme, prvih atletskih koraka, Jovan Mikić je nosio nadimak Bata, ali je svoj mnogo pozn atiji nadimak Spartak zavrijedio kasnijim impresivnim sportskim rezultatima među kojima se izuzetnošću izdvajaju naslovi višestrukog prvaka Jugoslavije i Balkana u skoku u vis i troskoku, a 1937. godine i naslov državnog prvaka u petoboju s 2825 osvojenih bodova.

PISMO PRVOM TRENERU

Kako to često biva ljudi koji su zaslužni za otkrivanje velikih sportskih talenata, kakav je Jovan Mikić – Spartak nesumnjivo bio i isti potvrdio svojim domaćim i međunarodnim uspjesima, na koncu budu zaboravljeni slučajnim ili namjernim nemarom svojih, kasnije, proslavljenih učenika ili službenih sportskih biografa.

Ovaj tekst posvećen višestrukom prvaku Balkana i Jugoslavije u skoku u vis i troskoku, mala je prigoda prisjećanja i na čovjeka koji je zamijetio tadašnjeg Batu, prepoznao njegov raskošni atletski talent i iz gimnazijskog dvorišta odveo ga sportski teren SK Bačke i kao prvi učitelj podučio disciplinama u kojima će kasnijih godina postati državni i balkanski šampion. Jedna rečenica iz pisma koje je Jovan Mikić nakon pobjede na Petoj Balkanijadi održanoj u Zagrebu poslao svom prvom učitelju Ljudevitu Vujković Lamiću starijem, najbolje potvrđuje njegove zasluge za sportski razvoj jednog od najvećih prijeratnih subotičkih šampiona.

»Sanjao sam da ću pobijediti i tako ovjenčan pobjedom da se javim tebi, koji si je u prvom redu zaslužio, mome učitelju. Ti si to i zaslužio svojim tolikim nesebičnim radom«. Pismo je potpisano njegovim prvim nadimkom – Bata, nadimkom kojim je započeo sportsku, atletsku karijeru, a završio je grandioznim nadimkom koji danas, u njegovu slavu, nosi gradsko sportsko društvo i gradski stadion u Subotici.

SPARTAKOV SPROVOD

Kao i mnogo toga u svezi Jovana Mikića Spartaka široj javnosti je manje poznat detalj o mjestu prvog sprovoda njegovih posmrtnih ostataka. Naime, uz najviše vojne počasti i nazočnost jedinica ruske armije koje su sudjelovale u oslobođenju Subotice, poznati sportaš i revolucionar je pokopan u strogom centru grada, na Trgu Slobode. Opsežan tekst o njegovom sprovodu u prvim danima oslobođenja Subotice donijela je tada »Hrvatska riječ« , a punih 68 godina kasnije, današnja obnovljena Hrvatska riječ donosi fotografiju s njegovog sprovoda i priču o manje poznatim detaljima u svezi subotičke poveznice u životu velikog sportaša Jovana Mikića, koji je izgubio svoj mladi život oslobađajući grad u kome je započeo briljantnu sportsku karijeru. 

Kava u Trstu

Početak željezničkog prometa u Subotici

Početak željezničkog prometa u Subotici

Živimo u 21. stoljeću, vremenu kada gotovo svaka obitelj ima automobil, a mnogi čak dva ili više, i na ovim našim prostorima željeznica sve više gubi korak. Istina, ima tu i drugih razloga - poput dotrajalih vlakova, loše i spore pruge, proređenih polazaka i čestih kašnjenja, ali generalno gledano, barem kod nas, ljudi se sve manje koriste željeznicom.

A nekada su jednostavno vapili za njenom izgradnjom i potrebom bržeg povezivanja sa svijetom.

PRUGA SEGEDIN-SUBOTICA – kupina dalekovidih građana Subotice, predvođena Ferencom Zomborcsevicsem i njegovim prijateljima (János Mukics, Bodog Czorda, Imre Magyar i dr.), podnijela je 7. lipnja 1855. godine Gradskom vijeću iscrpno izvješće o potrebi izgradnje željezničke pruge Segedin-Subotica, argumentirajući sve nepobitnim činjenicama u prilog ostvarenju pružnog povezivanja sa susjednim gradom. Podastrti su vjerodostojni podaci o naglom industrijskom razvoju koji je uvjetovao povećanje trgovine, a uzimajući u obzir kako su seoske sredine u okolici grada ostvarivale bogate prinose žitarica (Miljkut – 93.014 tona, Bajmok – 82.047, Pačir – 46.130, Čantavir – 39.134, Stara Moravica – 37.340) i preskupo plaćale njihov odvoz, bilo je logično u cilju osiguranja kvalitetnijeg i jeftinijeg prijevoza pristupiti zamišljenoj ideji izgradnje buduće pruge i jednostavnijeg izvoza u druge dijelove tadašnje Ugarske.

Također, dodatno su iskazani i podaci o izvozu, primjerice, 1200 tona sirove kože, a uvozu 4100 tona željeza, 500 tona štavljene kože, 8000 tona kamenog ugljena, 20.000 tona vapna i dr. Dalje, ukazana je i potreba pružnog povezivanja s obližnjim jezerom Palić, omiljenim gradskim kupalištem. Gradsko je vijeće usvojilo izvješće i pristupilo potrebnim radnjama za početak realizacije izgradnje buduće pruge, pa je već uskoro dobivena i ministarska dozvola za početak pripremnih radova za izgradnju pruge, koje je potom pregledala i odobrila tvrtka »General – Directio« iz Beča. Tadašnja, kako bi se današnjim poslovnim žargonom kazalo, predračunska vrijednost cijelog projekta iznosila je 2.185.500 forinti i postupno se u idućem razdoblju pristupilo eksproprijaciji zemljišta preko kojeg je trebala prolaziti zamišljena trasa pruge, te aktivnosti zamjene toga zemljišta za zemljište u gradu.

U SREDIŠTU PROMETA – Petnaest godina od pokretanja pitanja o potrebi izgradnje željezničke pruge koja bi uključivala i Suboticu, 1869. godine otvorena je pruga Segedin-Subotica, a potom i Subotica-Zemun, a pružnim povezivanjem željezničke veze Alfold-Rijeka i Budimpešta-Zemun Subotica je bila svrstana u samo središte tadašnjeg srednjoeuropskog željezničkog prometa. Izgrađen je i prvi željeznički kolodvor, što je uvjetovalo i pomicanje tadašnjeg centra grada u njegovu bližu okolicu.

Ovim, za povijest Subotice značajnim događanjem započinje njezina moderna prometna era, koja je u velikoj mjeri obilježila daljnje razvijanje samoga grada u gospodarskom i infrastrukturnom širenju. Samo nekoliko godina kasnije, 1873. godine izgrađeno je još 90 kilometara pruge, dok je tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća postojala pruga u dužini od preko 400 kilometara i do današnjih dana se sve više proširivala, ali i smanjivala ukidanjem pojedinih nerentabilnih pravaca.

Fotografije pred vama prikazuju subotički željeznički kolodvor s početka 20. stoljeća, kada je već željeznički promet uzeo velikog maha, povezujući Suboticu s »cijelim svijetom«. Tko zna, ukoliko »brze pruge« jednoga dana stignu i do nas, i bude otvaranja »novih i modernijih pruga«, možda ponovno željeznica povrati izgubljeni primat koji je imala u proteklim stoljećima u ovim našim krajevima.

NAŠ BUBI

NAŠ BUBI

                                                         Noćni odmor

                                                     Dnevni odmor                                                  

                                                      Malo igre s drugarom Teom

                                                       Prehrana ( gazdarica Saška )
           

                                                    I ponovno odmor

Marin Čilić - interview za HR 2005. godine

Marin Čilić, juniorski pobjednik Roland Garrosa

Umag je za mene jedno veliko iskustvo

Mladi hrvatski tenisač debitirao na ATP sceni

Za mladog hrvatskog tenisača Marina Čilića, 16-godišnjaka iz Međugorja, teniski svijet je čuo prošle godine kada je na Zagreb Openu zaigrao dubl u paru s legendarnim Goranom Ivaniševićem, ali ga je dobro zapamtio ovoga lipnja kada se «okitio» titulom najboljeg na juniorskom Roland Garrosu.

Osvajanjem pobjedničkog pokala Marin Čilić je ušao u povijest hrvatskog tenisa kao prvi kojemu je uspjelo osvojiti neki od Grand Slam turnira u juniorskoj konkurenciji i nagovijestio blistavu profesionalnu karijeru, koja je započela debijem na umaškom turniru Croatia Open. Iako je izgubio od znatno iskusnijeg Belgijca Vligena, Čilić je igrao odlično, imao čak i set loptu u prvom setu, a o svojim dojmovima govorio je u kraćem razgovoru za čitatelje «Hrvatske riječi».

Kako biste, u najkraćem opisali dojam debitiranja na velikoj ATP sceni?

Nastup na Croatia Openu je za mene, prije svega veliko iskustvo i mislim da sam, unatoč porazu, korektno odigrao prvi set, imao priliku, propustio je i izgubio ga. U nastavku sam malo popustio u igri, što me je u konačnici koštalo konačnog poraza.

Jeste li bi impresionirani nastupom?

Nisam bio impresioniran i nisam se previše obazirao na cijelu stvar oko moga nastupa na velikom turniru poput Umaga, već sam se isključivo nastojao koncentrirati na meč i odigrati najbolje što mogu. Mislim da sam prvi set odigrao solidno, a uz malo sreće mogao sam ga i osvojiti.

Pobjeda na juniorskom Roland Garrosu Vam je «otvorila vrata» igranju na jedinom hrvatskom ATP turniru. Kolika je razlika između juniorske i seniorske konkurenciju u koju ste upravo zakoračili?

Razlika je velika, igra se na mnogo jačoj fizičkoj (tjelesnoj) osnovi. U biti tehnika ne predstavlja razliku, ali je snaga udaraca i kretanja na terenu znatno dominantnija kod starijih igrača.

Što mislite da bi trebali popraviti u budućnosti vaše igre?

Prije svega bih trebao još poraditi na tjelesnoj kondiciji i spremi, kako bih bio što spremniji za napore profesionalnog tenisa u kojemu snaga često zna biti i odlučujući faktor.

Koji dio vaše igre i udarce smatrate najboljim i najjačim oružjem?

Najviše volim servirati i igrati forhand, mislim da su mi ta dva udarca najbolja.

Tenisač čija igra Vam se najviše dopada?

Volim gledati mnoge kvalitetne tenisače, ali mi se nekako najviše dopada stil kojim igra Rus Marat Safin.

Uz odličnu igru i rezultate na teniskim terenima, uočljiv je i vaš nesvakidašnji veliki broj tenisica. Koji broj točno nosite i imate li problema glede nabavke obuće?

Nosim broj 49, a za nabavku tenisica se brine moj sponzor «Fila», dok se «civilna» obuća uvijek nekako pronađe.

U šesnaestoj godini, osim tenisa i napornog treniranja i igranja, što najviše volite raditi u trenucima kada ste izvan dometa reketa i loptica?

Najveći mi je gušt opustiti se u društvu svojih prijatelja, malo izaći i sjediti negdje uz dobru glazbu, a najviše volim slušati Olivera Dragojevića.

Gdje vas profesionalni teniski put vodi iz Umaga?

Prvo ću igrati na Futuresu u Vinkovcima, potom slijedi Challenger u Genevi (Švicarska), a onda ću se nastojati što bolje pripremiti za posljednji juniorski Grand Slam sezone, US Open (SAD).

Antrfile 1

Dubl s Ivaniševićem

Nastup u igri parova, kada sam zaigrao s Goranom Ivaniševićem na Challengeru u Zagrebu, predstavljao je za mene veliku čast i ponos. Taj teniski događaj, na samom početku moje tenisačke karijere zauvijek će mi ostati u najljepšem sjećanju.

Tekst je objavljen u Hrvatskoj riječi broj 130 od 5. kolovoza 2005. godine   

Interview s Marinom Čilićem (opravdana repriza)

Marin Čilić, najbolji hrvatski tenisač današnjice

Četvrti naslov na Zagreb Indoorsu

Branitelj prošlogodišnjeg pobjedničkog trofeja opravdao je status prvog favorita

Dvorana Doma sportova u Zagrebu ugostila je po deveti put Zagreb Indoors, jedini dvoranski ATP turnir koji se igra u Hrvatskoj. Osmi je put u velikom finalu igrao Hrvat, a prošlogodinji pobjednik Marin Čilić odigrao je cijeli turnir bez pogreške i bez izgubljenog seta po četvrti put podigao pobjednički trofej. Nakon poznatih prošlogodišnjih događanja u svezi s njegovom nepravednom suspenzijom i prisilnom stankom u trajanju od četiri mjeseca, najbolji hrvatski tenisač današnjice još jednom je pokazao i dokazao svoju kvalitetu, najavljujući brzi povratak u sami vrh svjetskog tenisa.

»Čini mi se kako sam i pored činjenice da sam osvojio turnir bez izgubljenog seta, najbolje igrao u najtežem susretu cijeloga natjecanja, u finalu protiv Tommyja Haasa. Moj trener Goran Ivanišević je odlično postavio taktiku, a ja sam se pridržavao glavnih naputaka i zbilja mogu biti zadovoljan svojom igrom u ovom najvažnijem meču«, istaknuo je Marin Čilić komentirajući prve dojmove nakon osvajanja svoga desetog ATP naslova.

SURADNJA S GORANOM IVANIŠEVIĆEM

Već nekoliko mjeseci najbolji hrvatski tenisač svih vremena skrbi o igračkoj karijeri najboljeg hrvatskog tenisača današnjice. Što to Marinu znači rezultati će ubrzo pokazati, a nova pobjeda na Zagreb Indoorsu je najava skorašnjeg uspona na ATP listi.

»Mnogo mi znači veliko Goranovo iskustvo i kroz svakodnevni rad s njim imam priliku unapređivati svoju igru. On izvanredno zna snimiti svakog protivnika i pripremiti najbolju taktiku, a njegovo skeniranje Haasa u mnogome mi je olakšalo igru u finalu. Vjerujem kako će već u bliskoj budućnosti suradnja s njim donijeti još odličnih rezultata.«

MIRNIJI NASTAVAK SEZONE

Čilić je u Zagrebu branio prošlogodišnji naslov, ali i 250 ATP bodova bez kojih bi uveliko pokvario svoj ranking i ugrozio pozicije na zemljanim turnirima Masters serije u Madridu i Rimu.

»Braniti bodove je uvijek teže nego ih osvajati, a nakon obrane Zagreba ostaje mi za braniti još samo čevrtfinale Miamija. S nekoliko dobrih rezultata na Mastersima i Grand slamovima mogao bih kraj godine dočekati negdje između 10. – 15. mjesta na svjetskoj ATP ljestvici. S obzirom na prisilnu prošlogodišnju stanku od nekoliko mjeseci, nemam opterećenje obrane bodova i sve što budem napravio može me pogurati vrlo brzo prema vrhu«, naglasio je Marin Čilić.

STATISTIKA

Osvajanjem desetog ATP naslova u profesionalnoj karijeri, 25-godišnju Međugorac je dostigao Ivana Ljubičića po broju turnirskih trofeja, ali i upisao svoje ime među neveliki broj tenisača s dvocifrenim brojem osvojenih profesionalnih teniskih natjecanja.

»Ne opterećujem se pretjerano statistikom, ali mi svakako puno znači što sam uspio stići do brojke od deset osvojenih ATP turnira i što sam pet od tih naslova osvojio u Hrvatskoj (Zagreb 4 i Umag 1 op.a). Kada igram doma nekako sam uvijek dodatno motiviran, a mnogo mi znači i prisustvo moje obitelji u publici, te mogućnost da tijekom ovih turnira provodim više vremena s mojim najdražima.«

JOŠ JEDAN ČILIĆ

Mlađio brat Mile polagano kreće u svijet profesionalnog tenisa. Tijekom tjedna u kojemu se igrao Zagreb Indoors, mlađi Čilić je zaigrao u kvalifikacijama Futuresa koji se igra u Hrvatskom teniskom centru na Zagrebačkom velesajmu.

»Iznimno mi je bilo drago što je Mile zabilježio pobjedu u prvom kolu kvalifikacija, jer ne igra toliko puno i nema baš mnogo pobjeda. Nadam se da ćemo u budućnosti imati priliku na nekom turniru zaigrati skupa u igri parova, ali mislim kako on još nije spreman pa bi mi bilo glupo tražiti pozivnicu. Ima vremena i sigurno će u budućnosti braća Čilić zaigrati skupa«, konstatirao je na koncu razgovora Marin Čilić.

Tekst je rađen u veljači 2014. godine