Fenomen Ćiro

Miroslav Ćiro Blažević, nogometni trener

Na Svjetskom prvenstvu je svaki susret težak

Forma mora biti na najvišoj razini tijekom igre u skupini, a mora se postupno podizati u susretima nokaut faze* Vjerujem u ovu momčad jer ima jednu od najboljih veznih linija na svijetu* Nakon susreta protiv Brazila na otvorenju za Hrvatsku će znati cijela planeta

Razgovor vodio: Dražen Prćić

Koliko stvarno godina ima najpoznatiji hrvatski nogometni trener svih vremena Miroslav Blažević, vjerojatno samo jedino on zna, ali unatoč dobi u kojoj mnogi njegovi vršnjaci vode usporeni umirovljenički život, legendarni Ćiro i dalje dodaje gas. I dodavat će ga, kako sam kaže, sve dok bude živ, živjeći svoj vječiti nogometni život. U ozračju Svjetskog nogometnog prvenstva, koje je započelo premijernim susretom između domaćina Brazila i Hrvatske, u razgovoru za Hrvatsku riječ, izbornik nekada treće reprezentacije svijeta iznio je neka svoja nogometna i životna razmišljanja u svezi najvažnije sporedne stvari na svijetu.

HR: Gospon Ćiro, nogometna javnost se uveliko iznenadila kada ste prije nekoliko mjeseci odlučili prihvatiti poziv Slobode iz Tuzle, drugoligaške momčadi iz BiH. Koja vam je bila motivacija zasjesti na klupu vjerojatno najslabije rangirane ekipe u vašoj dosadašnjoj trenerskoj karijeri?

Sine, moram ti tako kazati, neko vrijeme prije preuzimanja Slobode, na nagovor svog sina sam kupio brod i dva dana sam plovio s njime, shvativši trećeg dana kako ću poluditi od dosade i da nisam ja čovjek za mirovinu. Vratim se u Zagreb, gdje me je zatekao poziv iz Tuzle i molba klupskih čelnika da preuzmem Slobodu. Oni su bili prvi, ja sam prihvatio i za par mjesec rada uspio sam nadoknaditi minus od pet bodova i Slobodu uvesti u Prvu ligu Bosne i Hercegovine. Na početku se mnogima činilo kako je to nemoguća misija, a mene je to baš privuklo.

HR: Kako bi ste usporedili svoj rad u BiH, s trenerskim angažmanima u mnogim hrvatskim klubovima na čijim ste klupa sjedili tijekom dugogodišnje trenerskekariere?

Emotivno sam vezan za moje Bosance. Također, ako vam kompariram kako tamošnji nogometaši igraju za 150 eura mjesečno, a hrvatski najmanje za tisuću i kako je golema razlika u visini životnog standarda, onda je i samo poimanja rada u takvoj sredini posve drugačije. U startu sam zauzeo čvrst stav po pitanju discipline i odnosu prema treningu, te angažmanu na utakmicama, kako sam to uostalom činio sa svim momčadima koje sam vodio, momci su to prihvatili shvaćajući kako će samo tako moći stići do željenog cilja. Nije trener onaj koji viče i galami, nego onaj koji su svom radu donosi mogućnost rezultatskog napretka i zato poručujem svim svojim kolegama, pravi autoritet je znanje. Ako ga nemaš, možeš se derati koliko te volja.

HR: Prihvatili ste poziv bosanskog drugoligaša, a da li bi ste prihvatili ponudu za vođenje nekog kluba iz Srbije?

U ovim godinama, s kojima sam najstariji trener u povijesti nogometne igre, prihvatio bi svaki poziv i moram biti sretan da me još netko hoće. Ali, šalu na stranu, poziva imam svakodnevno i sada je samo pitanje motivacije u pogledu prihvatanja novog radnog mjesta. Otkrit ću vam kako sam sada još bolji trener nego što sam ikada bio. Da sam imao ovu pamet u Francuskoj 1998. bili bismo svjetski prvaci.Što se tiče sljedećeg angažmana, sada slijedi vrijeme novog Svjetskog prvenstva i to je sada u prvom planu, a poslije Brazila vidjet ćemo. Ima vremena.

HR: Vjerojatno su Vas već mnogi pitali za usporedbu SP-a u Francuskoj s nastupajućim u Brazilu, potencirajući analitiku između nekadašnjih vaših i današnjih Kovačevih vatrenih. Kako gledate na potencijalni domet Hrvatske?

Vjerujem u ovu momčad, jer to je momčad koja ima jednu od najboljih veznih linija na svijetu i vjerujem u sposobnost izbornika Kovača da će uspjeti izvući maksimum iz nje i napraviti veliki rezultat. Poput mojih nogometaša u Francuskoj '98 i ova brazilska generacija vrlo dobro zna kolika su očekivanja hrvatskog naroda i znam da su sposobni ispuniti ih. Jer igrati na Svjetskom prvenstvu znači igrati za cijeli svoj narod, a svaki hrvatski reprezentativac to jako dobro zna. Oni će, siguran sam dati sve od sebe, do posljednjeg atoma snage, za što bolji rezultat.

HR: U čemu se generalno ogleda razlika u današnjem poimanju nogometne igre uzimaju vremensku distancu od proteklih 16 godina?

Ponajprije u brzini. Nogomet je strašno ubrzan, jer primjerice u naše vrijeme je prema tadašnjim pokazateljima igrač imao 1,75 sekunde za oslobađanje od lopte, a danas je to svedeno na svega 0,75 sekunde. Također u vrijeme SP-a u Francuskoj je prosjek pretrčanih kilometara tijekom utakmice bio 7-8, a danas već mnogi pretrče 12-13 km. Zbog toga je i vrlo teško praviti usporedbe s nekadašnjom nogometnom filozofijom i poimanjem igre. Mnogo toga se promijenilo.

HR: Ali nije se promijenio način motiviranja igrača pred važne susrete, nešto po čemu ste Vi poznati diljem nogometnog svijeta. Otkrijte našim čitateljima nešto iz vašeg motivacijskog repertoara?

Jako je važno ako uspijete igračima, uz savjete i željeni taktički cilj, prenijeti pozitivnu energiju i motivirati ih za realizaciju željenih zamišljenih postavki. A ako uzmete u obzir kako njihova koncentriranost traje oko 7 minuta, onda vam postaje jasno kako morate biti precizni i koncizni tijekom motivacijskog govora u svlačionici. Evo, otkrit ću vam jedan detalj sa SP-au Francuskoj, kada smo igrali u četvrtfinalu protiv Njemačke. Danima sam lomio glavu kako da osujetim njihovog fantastičnog centarfora Bierhofa i njegovu izvanrednu igru glavom. I pao mi je na pamet pustinjski rat između Rommela i Montgomerija, kada su saveznici uspjeli preseći Nijemcima izvore napajanja gorivom i osujetiti njihovo tenkovsko nadiranje. Zapovijedio sam mojim bočnim igračima kako po svaku cijenu morau osujetiti njemačke krilne prodore i potencijalne centaršuteve, pa neka Bierhof skače u prazno. I tako je bilo, a mi smo slavili veliku pobjedu i plasman u polufinale.

HR: Je li vam je pobjeda protiv Njemačke najdraža u trenerskoj karijeri?

Zasigurno jeste, jer svladati višestrukog prvaka svijeta i jednu od najboljih reprezentacija tog vremena s velikih 3:0, uz plasman u četvrtfinale je nešto veličanstveno što smo uspjeli podariti našem narodu.

HR: Što je tadašnji uspjeh nogometne reprezentacije Hrvatske značio za svjetsku afirmaciju jedne male, tek nekoliko godina samostalne države?

Vidi sine, prije Svjetskog prvenstva u Francuskoj za Hrvatsku je znalo 2 posto svjetske populacije, a nakon velikih pobjeda i osvajanja trećeg mjesta postotak je skočio na već pristojnih 30 posto. A sada, kada Hrvatska bude odigrala susret otvaranja SP-a protiv Brazila, za nju će čuti i znati cijeli svijet. Pa sad vi vidite kolika je snaga nogometa, osobito kada imate dobar rezultat.

HR: U tom kontekstu je i ovo Svjetsko prvenstvo nova prilika za dodatnu afirmaciju Hrvatske, ali izuzev susreta protiv domaćina Brazila koji je realno favorit ne samo u tom susretu nego i za osvajanje pobjedničkog naslova, u ostala dva susreta protiv Kameruna i Meksika, izabranici Roberta Kovača su favoriti. Koja će od ove dvije utakmice, po vama, biti teža?

Na Svjetskom prvenstvu je svaki susret težak, jer nosi breme velike odgovornosti prema brojnim navijačima diljem svijeta. Osobno ne bih izdvajao niti jedan od tri susreta u skupini A, jer bi primjerice susret protiv Brazila mogao biti mnogo lakši za igru nego susreti protiv Kameruna ili Meksika. Hrvatski nogometaši su uvijek odlično igrali protiv velikih momčadi, a događali su se rezultatski kiksevi protiv navodno manjih i slabijih momčadi.

HR: Nogometna sezona je predugačka i preobimna brojnim utakmicama, pa je vrijeme za pripreme bilo vrlo kratko, a dva ključna hrvatska nogometaša Modrić i Rakitić su igrala u finalima najvećih europskih klupskih natjecanja i bila dodatno tjelesno opterećeni. Na koji način, u ovakvim uvjetima, izbornik može prilagoditi i pripremiti momčad za najveće svjetsko natjecanje?

Veličina svakog trenera se ogleda u sposobnosti prilagođavanja svim situacijama kroz jasno naglašen aspekt njegove stručnosti i autoriteta prema igračima koje predvodi. Momčad mora najbolju formu pokazati u prva tri susreta u skupini, jer od toga ovisi prolaz u nokaut fazu, a potom u svakoj novoj utakmici se forma mora postupno podizati. U konačnici, želi li se postići dobar rezultat, momčad mora biti spremna za svih sedam utakmica koje su na putu do velikog ili malog finala tj. borbe za treće mjesto. Činjenica je kako su najbolji nogometaši dodatno opterećeni brojnim susretima koje igraju tijekom sezone, ali zato su najbolji jer to mogu. Na izborniku je da tu njihovu kvalitetu iskoristi na najbolji način.

HR: Na koncu, kao zasigurno jedan od najboljih poznavatelja hrvatskog nogometa i najuspješniji hrvatski trener u povijesti, kako bi ste u u kratkim crtama definirali njegovu specifičnost i što to čini brojne hrvatske nogometaše velikim igračima kojima se cijeli svijet godinama divi?

Hrvatske nogometaše krasi jedan fenomenalno osjećaj za vic u igri. Imaju retko viđen talent za tzv. duhovitost, što je odlika najvećih majstora, ali s druge strane imaju golemu količinu odlučnosti discipliniranosti i spremnosti da se bore do posljednjeg atoma snage.

Zato vjerujem kako će upravo to biti dominantno u igri hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i da će izbornik Kovač iskoristiti na najbolji mogući način.

Antrfile 1

Franjo Tuđman

Nikada mi ne bi napravili tako veliki uspjeh da uz nas nije bio naš predsjednik Franjo Tuđman, jer on je uvijek bio uz nas od samog početka do izravnog navijanja na svakom susretu.

Antrfile 2

Tri faktora

Prije nego se trener oprijedeli za neku koncepciju mora respektirati tri faktora: Da tu koncepciju adaptira prema afinitetima igrača s kojima raspolaže, drugi faktor predstavlja tradicija koju se nikako i nikada ne smije napuštati i konačno sve to staviti u duh suvremene igre. Najbolji kontra primjer je Guardiola koji njemačkom nogometu želi nametnuti Barcelonin način poimanja igre.