Interview s Maradonom (2005.)

OVO JE JEDAN MOJ STARI INTERVIEW S MARADONOM, PRIJE SKORO 10 GODINA (2005. GODINE U NOVOM VINODOLSKOM), ALI MARADONA JE JEDNOSTAVNO UVIJEK IN I VJEROJATNO ĆE OSTATI ZAUVIJEK. JER JE JEDNOSTAVNO NAJBOLJI...

Jedan i jedini kralj nogometa

Maradona u Hrvatskoj

Pitao i bilježio: Dražen Prćić

Na nedavno održanom teniskom turniru bivših šampiona bijelog sporta „NOVI Classics 2005“, na kojemu su učešće uzeli nekadašnji velikani poput McEnroea, Mustera i hrvatskog vječitog broja jedan, Gorana Ivaniševića, specijalni gost agilnih organizatora bio je, po mnogima, jedini pravi kralj nogometa, Diego Armando Maradona. Povod za njegov dolazak je bilo učestvovanje u specijalnom humanitarnom nogometnom susretu (na kojemu su još igrali i Boban, Šuker, Goran Ivanišević i ostali tenisači) velike tenisko-mondenske fešte. Kada je stigao u ovaj lijepi sportski resort i sve vrijeme njegovog boravka, od pressice na kojoj je ovaj kraći razgovor i upriličen, pa sve do nogometnog susreta na kojemu je briljirao svojim genijalnim potezima, Maradona je bio apsolutno u centru pozornosti svih svojih obožavatelja.

Vaš dolazak na ovaj turnir, uz učešće na humanitarnom nogometnom susretu, povezuje se i sa vašim hrvatskim korijenima.

Jedan moj djed potječe upravo iz ovih krajeva, neposredno u blizini Novog Vinodolskog, 20-tak kilometara odavde. Došao sam da vidim je li mi je što „ostavio“ (smijeh).

Mnogi se još uvijek živo sjećaju vašeg gostovanja u Hrvatskoj 1994. godine, kada ste u sklopu priprema za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Americi, odigrali posljednju utakmicu u Zagrebu upravo protiv najbolje selekcije domaćina. Čega se sjećate u svezi tog povijesnog susreta za Hrvatsku?

Vrlo dobro se sjećam tog susreta u Zagrebu. Bilo je 0:0, a mi (Argentina) smo igrali vrlo oprezno, jer nismo željeli da se netko ozbiljnije ozljedi, obzirom da nam je to bila posljednja provjera prije odlaska na SP u Americi. Bila jer to jedna lijepa i prava prijateljska nogometna utakmica

Koje biste hrvatske nogometaše mogli izdvojiti?

Prije svih to su Boban i Šuker s kojim sam i igrao skupa u Sevilli, ali znam još dosta dobrih i kvalitetnih nogometaša iz ove zemlje protiv kojih sma igrao tijekom svoje aktivne igračke karijere.

A, Tomislav Ivković, vratar koji vam je „uhvatio“ dva penala?

Sjećam se i Tome (smijeh), pogotovo onog susreta na Svjetskom prvenstvu kada smo prošli Jugoslaviju nakon boljeg izvođenja penala.

Po završetku aktivnog bavljenja nogometom ostali ste u bliskoj svezi sa vašim sportom. Postoji li mogućnost da u bliskoj budućnosti preuzmete neki klub kao trener?

Mogu samo reći da postoje neke naznake i razgovori u svezi toga, ali ne mogu ništa više od toga reći.

Kakvi su vam planovi i želje, neovisno od nogometa, za bližu budućnost?

Jedino bih želio da me služi zdravlje, jer ono je važnije od svega na ovom svijetu. A što se tiče svega ostalog, vidjet ćemo.

Poznato je da u vašem domu u Buenos Airesu igrate tzv. obiteljske nogometne susrete na kojima igraju članovi vaše uže i šire obitelji. O kakvim je susretima zapravo riječ?

U sklopu moje kuće se nalazi nogometno igralište na kojemu igramo „obiteljske“ susrete i mogu vam reći da su u pitanju vrlo „tvrdi“ i teški mečevi na kojima nema popuštanja igra se poprilično „muški“. Maradone ne vole gubiti...

Na koncu ove kratke press konferencije, koja je protekla u bezbrojnom fotografiranju „malog zelenog“ i nastojanjima svih okupljenih da se dočepaju njegovog autograma, maradona se zahvalio organizatorima ove lijepe sportsko-mondenske manifestacije koji su ga doveli u Hrvatsku, te je naznačio da je čin igranja humanitarne nogometne utakmice velika stvar zbog svog plemenitog cilja.

Antrfile 1

Karijera

Tijekom svoje grandiozne nogometne karijere Diego Armando Maradona je igrao za nekoliko klubova u Argentini ( prije svih njegov omiljeni klub Boca Juniors) i Europi, prije svih za Barcelonu i Sevillu u Španjolskoj, te Napoli u Italiji, s kojim je osvojio scudetto i kup Uefa. S reprezentacijom Argentine bio je omladinski i seniorski prvak svijeta.

Stvarno dobri recepti

Musaka od kelja i piletine

1 veći kelj

2 glavice crnoga luka

1 svježa paprika

½ kg mljevenoga pilećega mesa

1 pavlaka

2 jaja i mrvice

Malo masnoće, papra i soli

Luk i papriku sitno isjeći i izdinstati na malo masnoće, potom dodati mljeveno meso, papar i sol i naliti malo vode i lagano kuhati dok smjesa ne bude mekana. Kelj sitno narezati na deblje rezance, obariti u slanoj vodi, ocijediti i pomiješati s mesom. Jaja umutiti s 3 supene žlice pavlake. U vatrostalnu posudu posuti mrvice, izručiti musaku, preliti je jajima s pavlakom i potom zapeći u pećnici. Služiti s krumpir pireom.

Piletina s kiselim krastavcima

Sastojci:

½ kg pilećih prsa

3 glavice crnoga luka

2 svježe paprike

4-5 kiselih krastavaca

Malo ulja i vegete

Priprema:

Luk i papriku isjeći na listiće i dinstati na malo ulja. Pileća prsa isjeći na kockice, dodati sječene kisele krastavce. Dinstati na tihoj vatri oko sat vremena. Služiti uz bareni krumpir.

Špagete s pilećim mesom i mrkvom

Sastojci:

Dvije mrkve, dvije glavice crnog luka, 1kg mljevenog pilećeg bijeloga mesa, dvije supene žlice crvene slatke paprike, vegete po ukusu, suncokretovog ulja, dve žlice senfa , origana po želji, sitno narezane gljive (400 grama), jedna sitno narezana slatka paprika.

Izrendani sir po želji.

Dvije vrećice špageta.

U posudu sipati ulja koliko stane u jednu kavenu šoljicu. Ringlu uključiti na dvicu, na laganu vatru, zatim dodati sitno narezan luk, mrkvu, vegetu ( dve male žlice ), zatim sitno narezane pečurke, i sitno narezanu slatku papriku na kraju slijedi senf, origano i pileće meso. Polako miješati .Kada cijela masa poprimi, nakon 5 do 6 minuta miješanja određenu drugačiju boju, dodati četiri decilitra mlake vode i ostaviti da se kuha na laganoj vatri. Posudu do pola poklopiti. Pratiti je li je potrebno dodavati još malo vode i vegete da ne bi smjesa zagorela i lagano miješati i eventualno pojačati vatru na tricu da bi smo se uklopili u gotov ručak za 45 do 50 minuta. Kada procjenimo da je jelo skuhano ugasiti i ostaviti na pola ringle.

Usporedo neposredno pre završetka navedenog, nekih 10 tak minuta prije pripremiti veći lonac s vodom i sačekati da slana voda provri. Sipati u isti najpre jednu vrećicu špageta, dodati malo ulja da ne bi zagorele i lagano miješati. Nakon 5 do 7 minuta procijediti testo i staviti u dublju činiju. Isto ponoviti s drugom vrećicom špageta. Dodati izrendani sir po želji.

Mahune s mesom

1 kg sečenih mahuna

½ kg pilećih prsa

1 glavica crnoga luka

1 paprika

1 manja vezica peršina

Malo ulja

2 supene žlice pavlake

Vegete po ukusu

Sitno narezati luk i papriku, dinstati na ulju. Pileća prsa narezati na kockice, dodati dinstanoj smjesi luka i paprike, sipati malo vode i vegete. Potom prodinstati i dodati mahune i stna narezani peršin. Doliti još malo vode zbog mahuna. Kada je sve gotovo, dodati pavlaku.

Pečena rebra

Sastojci:

2 kg svinjskih rebara

4 crvene paprike

5 češnjeva češnjaka

Lovorov list

4 žlice ulja

2 dl bijelog vina

Sol, papar

Priprema:

Skinite masnoću s rebara, ukoliko ne želite masnije jelo, potom ih nasolite i popaprite i ostavite da prenoće. Sutradan ih stavite u nauljenu posudu, i pecite pokrivena na jakoj vatri. Dok se rebra peku pecite sitno isjeckanu papriku na ulju, potom dodajte češnjak i lovorov list, te dodajte bijelo vino i ostavite dok ne prokuha. Tijekom pečenja rebra jednom preokrenuti , a kada omekšaju dodajte pripremljenu papriku i otkrivena pecite do kraja. Preporučeni prilog je krumpir. Pečeni, prženi ili kuhani.

Gulaš od gljiva

Sastojci:

600g gljiva (šampinjoni, vrganji, lisičarke)

10 g suhih vrganja

3 žlice ulja

50 g sušene slanine

1 glavica luka

3 mrkve

papar, sol, celer

lovorov list

4 češnja češnjaka

škrobno brašno

vinski ocat

500 g krumpira

kiselo vrhnje

Priprema:

Očišćene gljive isjeći na komade. Narezati slaninu na manje kockice, mrkvu na kolutiće, te luk na sitnije komadiće. Ugrijati ulje i na njemu pržiti slaninu i luk, a potom i mrkvu. U smjesu dodati pripremljene suhe vrganje i gljive. Sve to dobro popržiti, posoliti (dodati začin) i dinstati uz dolijevanje vruće vode. Potom dodati lovorov list, celer i nastaviti kuhati na laganoj vatri. Škrobno brašno razmutiti s vodom i umješati u smesu, dodati i kiselo vrhnje, i malo vinskog octa. Tijekom spravljanja gulaša paralelno skuhajte krumpir, kojeg ispasiranog potom dodajte u smjesu.

Ivicine pastrmke u siru i slanini

10 pastrmki

500 g podlivenog kravljeg sira

250 g slanine

1 čen češnjaka

Vegeta

Način pripreme: Pastrmke očistiti i puniti sa smjesom sira, koji prethodno treba izspasirati s malo mlijeka, da bi se masa lakše mrvila. U izmrvljeni sir dodati sitno isjeckani češnjak. Kada se pastrmke posve ispune ovom smjesom sira i češnjaka, treba ih obmotati s tanko narezanim komadima slanine, otprilike po tri šnite na jednu ribu. Tepsiju lagano namazati margarinom ili puterom i poređati pastrmke jednu do druge. Peći na 200-250 stupnjeva jedno pola sata, a potom ribu lagano preliti s malo vode (u čaši od 2 dcl) u kojoj se razmuti malo Vegete. Ponovno vratiti u pećnicu i peći još jedno

15-20 minuta. Nepotrebno je okretati ribe tijekom pečenja.

Pastrmke priređene na ovaj način imaju specifičan kuhano-pečeni okus, jednostavne su za brzo pripremanje i vrlo pogodne za „muške kuhare“.

Uz ovo ukusno jelo najbolje ide kuhani krumpir ili blitva. Salata i vino po izboru.

Riblji fileti s krastavcima

50 dag ribljih fileta

2 žlice brašna

2 češnja češnjaka

Limun

Ulje

750 dag krastavaca

1 dcl jogurta

kopar

papar

vegeta

Krastavce prerezati po duljini, a potom iseći na široke komade. Potrom ih staviti u posudu s malo vode, dodati vegetu i kuhati do 10- 15 minuta. Dodati izgnječeni češnjak, kopar i papar i jogurt. Sve izmješati i osoliti po želji. Dok se krastavci budu dinstali priredite filete tako što će te ih posoliti i pobrašnjaviti, a potom ispržiti s obje strane. Prirediti na tanjuru skupa s pripremljenim krastavcima uz dodatak narezanog limuna.

Makaroni s rikulom

30 dag makarona

2 -3 češnja češnjaka

10 dag rikule

25 dag patlidžana

5 dag crnih maslina

sol

papar

malo maslaca

3 žlice maslinova ulja

5 dag polutvrdog sira ili parmezana

vegeta

Makarone skuhati u salnoj vodi i paziti da se ne prekuhaju. Ocijediti ih i sačuvati dio tekućine. Patlidžane oguliti, narezati ih na kocke, malo posoliti i ostaviti ih malo da odstoje. Zatim ih osušiti na papirnatom ubrusu. Na tavi, na ugrijanom maslacu popržiti kocke patlidžana, dodati usitnjeni češnjak, papar, masline i vegetu. Potom umiješati skuhane makarone, dio preostale tekućine od kuhanja i maslinovo ulje. Sve zajedno kratko prokuhati i pred kraj kuhanja dodati krupno narezanu rikulu, naribani sir i dobro promiješati i poslužiti vruće.

Mućke

Večera za 6 osoba

Ovo jelo je idealno za prilike kada imate drage goste, koje biste željeli gastronomski obradovati nečim posve drugačijim od klasične ponude brojnih poznatih jela.

Sastojci:

1 kg sitno isjeckanog svinjskog mesa (od buta)

4 velike glavice crnog luka

½ kg krumpira

4 srednje mrkve

1 čaša riže

1 supena žlica senfa

1 mala žlica mljevene crvene paprike

Prema ukusu dodati malo ulja i začina (Vegete i origana)

Opis: Luk, mrkvu i krumpir izrezati na sitne kockice, dodati ulja po potrebi i Vegete, te mljevene crvene paprike sve to prepržiti na laganoj vatri, uz kontinuirano mješanje. Kada povrće poprimi rumeniju boju i bude mekše, ubaciti prethodno isečene kockice svinjskog mesa (od buta), dodati malo origana i nastaviti s mješanjem dok i meso ne poprimi rumeniju boju. Potom u masi dodati 4 dcl vode, poklopiti posudu u kojoj se kuha i ostaviti na laganoj vatri oko 45 minuta. Rižu, prethodno ostavljenu u vodi, dodati skupa s još 4 dcl vode, kada se sve navedeno skuha. Pri kraju kuhanja dodati malo senfa.

Služiti odmah toplo.

Prilozi:

Da bi domaćinski ugođaj ovog jela bio još bolji, uz njega možete servirati salatu po želji, kečapa, tartar sosa, te narezati tvrdog sira, ali i bilo čega drugog se sjetite ili tog trenutka imete u kući. Jelo poslužiti uz crveno vino po izboru.

Teleća koljenica

Sastojci:

1 teleća koljenica

Glavica kupusa

1 kg krumpira

20 dag mrkve

15 dag celera

2 rajčice

Sol, papar

1 dcl vina (bijelo)

Peršin

Priprema.:

Koljenicu rasjeći na pola, pakratko kuhati u kipućoj vodi. Potom tu vodu baciti i nastaviti je kuhati, na laganoj vatri do ne omekša, u 2 dcl vode, uz dodatak soli i papra. Dodati celer, rajčicu i mrkvu. Poslije petnaest minuta dodati narezan krumpir i kupus. Kuhati uz dodavanje bijelog vina. Na koncu, koljenicu odvojiti od kostiju i služiti uz kuhano povrće, te posuti peršinom.

Buncek s keljom

Sastojci

1 sušena koljenica (buncek)

1 glavica kelja

5 dag maslaca ili margarina

2 dag brašna

Sol, papar

Slatko vrhnje

Senf

Vegeta

Priprema

Oprati koljenicu, potom je prokuhati, ocijediti i ponovno nastaviti kuhatina laganoj vatri. Kada bude skuhana, skinite kožu, odvojite kosti, a meso narežite na komade i stavite ih u malo vruće juhe. Listove kelja odvojite od glavice i odstranite srednji dio. Operite ih i izrežite na debele komade, a potom dinstajte na maslacu i zalite juhom od koljenice i dalje dinstajte još 10 minuta. Umak pripredite od preostalog maslaca, u koji umutite brašno i dodajte oko 2 dcl juhe od koljenice i dobro promiješajte. Dodati vrhnje i još desetak minuta kuhati. Pred kraj kuhanja začinite paparom i senfom. Dio umaka dodati narezanom bunceku, a ostatak služiti posebno. Prilog po želji.

Savjet: Koljenicu (buncek) kuhati polako na niskoj temperaturi.

Gizin prisnac

Za pripremanje ovog poznatog jela potrebno vam je sljedeće:

500g tankog tijesta

1 kg podlivenog sira

1kg mladog sira (onog u bijeloj krpi)

8 dcl domaćeg skorupa

soli po ukusu

6 jaja

Način pripreme:

Podliveni sir izmrviti i spojiti skupa smkladim sirom i jajima. Sve dobro izmiješati, a u tu masu dodati soli po ukusu.

Tijesto razdvojiti i uzimati po tri komada, svaki zasebno bogato premazati skorupom, staviti nadjev, saviti kao štrudlu i staviti u tepsiju. Odgore premazati skorupom (ulje ne treba koristiti, jer potrebnu masnoću daje skorup) tako raditi dok se ne iskoristi svo tijesto, sir i skorup.

Tepsiju staviti u vruću pećnicu i peći oko 20 minuta na 180 stupnjeva.

Kad je prisnac gotov, odgore staviti vlažnu krpu i ostaviti da stoji 5 minuta.

Krpu skinuti, isjeći prisnac na komade i služiti dok je vruć.

Šareni ražnjići

1 kg svinjetine

Ljuta crvena paprika

Sol

Svježe mljeveni papar

Pivo

50 dag svježe paprike

50 dag luka

50 dag patlidžana

Ulje za premazivanje

Vegeta

Meso narezati na komade, a papriku i luk narezati na režnjeve. U posudu složite meso, pospite ga ljutom crvenom paprikom i vegetom. Između mesa stavite pripremljenu papriku i luk. Sve zalijte pivom i ostavite da odstoji barem 2 sata, preporuča se i tijekom cijele noći. Papriku, luk i patlidžane narezati na veće komade. Meso marinade ocijediti, a potom ga stavljati na štapiće, naizmjenično meso i povrće. Sve posoliti, popapriti i premazati uljem. Ražnjiće peći na dobro ugrijanom roštilju, a tijekom pečenja premazivati ih ostatkom marinade.

Dužim mariniranjem meso će biti ukusnije!

Škarpina s krumpirom

1 kg škarpine

1 limun

Maslinovo ulje

3 dcl bijelog vina

Pola litre vode

4 češnja češnjaka

Sol, papar, lovor, ružmarin

1,5 kg krumpira

Vegeta

Ribu oprati i očistiti, a potom je premažite limunom i ostaviti jedno vrijeme da odstoji. Nakon toga je posolite i popaprite. U posudu stavite malo ulja, pripremeljenu ribu i očišćen krumpir narezan na komade. Peći na vatri od 220 stupnjeva. Dok se ovo jelo priprema, radi se preljev od maslinovog lja, vina, vode, češnjaka, papra, lovora, ružmarina i vegete u kojemu se svi sastojci malo prokuhaju. Kada riba i krumpir budu na pola pečeni, preliti pripremljenim preljevom i potom peći do kraja.

Grah juha

300 gr graha

2 peršina

3 mrkve

1 paštrnjak

1 glavica luka

2-3 čena češnjaka

Sol, vegeta, maslac

Brašno

1 mala žlica crvene mljevene paprike

Grah dobro oprati i staviti da prokuha, potom odliti vodu i naliti čistu. U novu vodu, pored graha, dodati očišćen peršin, paštrnjak, mrkvu, češnjka, crni luk i vegetu po želji. Sve ostaviti na vatri 2,5 – 3 sata. Kada je grah skuhan, napraviti zapršku. U malu posudu uliti i ugrijati maslac, dodati malo brašna, potom sve to umiješati i dodati crevene mljevene paprike. Na koncu, zapršku dodati u grah juhu i osoliti po ukusu.

Tijesto sa sirom i makom

2 jaja

Oštro brašno

1 dcl vode

Tijesto zamijesiti dok ne bude malo tvrđe, razviti ga i izrezati. Skuhati u slanoj vodi, a kad je skuhano ocijediti ga i dodati naribanog sira trapista. Kod tijesta s makom umjesto sira dodati mak pomiješan sa šećerom.

Pileća prsa s krumpirom

500 g pilećih prsa

1 kg krumpira

3-4 glavice crnoga luka

Senf

Origano

Vegeta

Pavlaka ili sir

Prvo skuhati krumpir isječen na ploške. Za to vrijeme pileć prsaa isklofati i staviti u tepsiju premazanu s malo ulja. Isjeći luk na kolutove i dodati ga na već pripremljena prsa koju su, prije tofga, premazana senfom. Staviti posudu u pećnicu zagrijanu na 250 stupnjeva i peći do pola sata. Potom skuhani krumpir iscjediti i dodati u tepsiju s mesom i lukom, smanjiti temperaturu na 100 stupnjeva i peći još najviše petnaest minuta. U međuvremenu ostatak senfa pomiješati s jednom čašom vode i pavlakom (sir) i na koncu preliti preko smjese krumpira i mesa, uz dodatak origana. Začiniti prema želji.

Svetline sarmice od vinovog lišća

Sastojci:

25 – 30 listova vinove loze

500 g mljevenog mesa (mješano svinjsko-juneće)

1 jaje

1 glavica crnog luka

7-10 dag riže

1 limun

3 velike žlice ulja

2 velike žlice brašna

1 mala žlica crvene mljevene paprike

malo mirođije

Biber i sol po okusu

Priprema:

Mlade listove vinove loze ubrati prije prskanja, a tijekom sezone brati nove i ostavljati ih u zamrzivač.

Listove loze prije korišćenja preliti ključalom vodom da smekšaju. U meso dodati sitno isjeckani luk, jaje, rižu, biber, sol i sve dobro izmješati da se obrazuje masa. Na list staviti masu i potom oblikovati sarmice (isti postupak kao i kod pripremanja klasične sarme) i potom ih redati u pripremljenu posudu, te iskrižati limun na ploške i staviti ih na sarmice. Naliti vode da bude „dva prsta“ iznad sarmi. Kuhati na tihoj vatri 2-3 sata. Kada je kuhanje pri kraju, napraviti zapršku, u hladno ulje dodati brašno i mirođiju i polako zagrijevati. Kada je uprženo, skinuti s vatre i dodati mljevenu crvenu papriku i malo hladne vode. Dobro izmješati i sipati na sarmice da još malo provrije.

Služiti uz kiselo vrhnje.

Piletina na kijevski način

Pileća prsa

15 dag maslaca

Peršin

Sol

Papar

Limunov sok

Brašno

Jaja

Mrvice za paniranje

Ulje

Vegeta

Priprema:

Maslac pjenasto izmiješati, dodati peršin koji je sitno naseckan, začiniti paprom i vegetom. Dobro izmiješati i ovako pripremljeni maslac oblikovati u tanki valjak. Zamotati u foliju i ostaviti u hladnjak da očvrsne. Filetirana pileća prsa lagano istući, posoliti i nakapati limunovim sokom. Rashlađeni maslac iseći i na svaki pripremljni odrezak staviti po jedan dio i sve zajedno zarolati. Uvaljajte ih u brašno, razmućena jaja i mrvice, te potom pržiti na ugrijanom ulju oko desetak minuta. Prilog po želji.

Svinjski medaljoni

50 dag svinjskog filea

Malo ulja

Limun

Sol, papar

Brašno

Malo bijelog vina

2 dcl slatkog vrhnja

3 dag maslaca

Peršin

Vegeta

Priprema

Meso narezati na manje odreske, potom ih rastući i namazati vegetom i soli i poprskati limunovim sokom. Ostaviti ih da odstoje, a nakon određenog vremena posuti ih brašnom i peći ih na ugrijanom ulju, brašnjavu stranu okrenutu na dole. Kada odresci poprime smeđu boju, zaliti ih vinom i lagano dinstati. Pred kraj umiješati slatko vrhnje, još malo limunova soka, popapriti i još dodati malo vegete. Sve zajedno prokuhati, a pred kraj kuhanja u umak umiješati maslac. Uz ovo jelo možete, kao prilog, služiti kuhani krumpir ili krokete.

Petrovi špageti

500 grama špageta

250 grama mljevenog bijelog pilećeg mesa (prsa) ili

Mljevene junetine

100 grama mariniranih gljiva

1 glavica crnog luka

Origano

Kečap po želji

Ulje ili maslac

Mjesni dodatak od mljevenog bijelog pilećeg mesa (prsa) ili mljevene junetine možete pripremiti tako što ćete u tavi zagrijati ulje ili maslac i propržiti pripremljeno meso, u smesu dodati sitno narezanog crnog luka, potom sve zajedno prodinstati. Kuhati između 45 -60 minuta, uz dolijevanje vode, sve dok mjesni dodatak ne bude skuhan. Špagete skuhati, ocijediti i potom ih preliti mjesnim dodatkom od mesa prema vlastitom izboru.

Na koncu, jelo ukrasiti origanom zbog specifične arome, a po ukusu i kečapom.

Služiti toplo, odmah nakon pripreme, najbolje uz crno vino.

Interview s Radetom Šerbedžijom

 

Rade Šerbedžija, veliki glumac i zvijezda Hollywooda

Posve iznenada i nenajavljeno, glasoviti se  glumac Rade Šerbedžija, poslije dvadeset godina, ponovno našao u Subotici. Koristeći dan pauze u snimanju svog najnovijeg filma »Kao rani mraz«, koji snima na lokacijama obližnje Ade i Mola na obalama rijeke Tise, Rade Šerbedžija je odlučio upriličiti susret s nekoliko subotičkih prijatelja, odigrati partiju tenisa na terenima u Dudovoj šumi. Zahvaljujući  poznatoj Šerbedžijinoj susretljivosti i ljubaznosti prema medijima, unatoč rijetkom trenutku opuštanja izvan filmske i kazališne scene,  uspjeli smo osigurati ovaj razgovor.



Prošla su gotovo puna dva desetljeća otkako ste posljednji put bili u Subotici, gradu u kojemu ste koncem osamdesetih godina živjeli i radili u glasovitom KPGT-u teatru. Tko je »krivac« za Vaš ponovni posjet?

Zbilja je prošlo gotovo dvadeset godina od mog posljednjeg posjeta Subotici, gradu koji ću zauvijek nositi u svom srcu i gradu koji se nalazi na mojoj posebnoj listi sredina za koje sam emotivno vezan. Izravni krivac za ovaj iznenadni i posve neplanirani posjet su moji subotički prijatelji, a indirektna uzročno-posljedična okolnost je slobodni dan na snimanju mog novog filma koji radim na lokacijama u neposrednoj blizini.



O kakvom se filmu radi i u kakvoj ćemo Vas ulozi, ovoga puta, gledati?



Na lokacijama Ade i Mola, na prekrasnim obalama Tise snimamo film Đorđa Balaševića »Kao rani mraz«, koji se radi prema originalnom scenariju po romanu koji je napisao, a u biti, cijela je priča inspirirana njegovom legendarnom pjesmom »Priča o Vasi Ladačkom«. Igram glavnu ulogu, upravo Vasu Ladačkog u njegovoj starijoj dobi, kada se vraća iz svijeta, a svi njegovi najbliži misle kako je davno umro. Sama radnja filma događa se u razdoblju prije početka Prvog svjetskog rata i završava četrdesete godine 20. stoljeća, u vrijeme  neposredno prije Drugog svjetskog rata i bavi se pričom o trojici ratnih drugova, njihovim životima koji su neraskidivo povezani i isprepleteni određenim povijesnim, ali i emotivnim momentima. Izuzetno sam zadovoljan što sam uspio pronaći vremena i prostora za ulogu u ovom lijepom filmu.



Možete li se, ovako na brzinu, sjetiti svog posljednjeg filma koji ste snimali na vojvođanskim prostorima?



Nažalost, zbilja se trenutačno ne mogu sjetiti koji bi to mogao biti film. Zbilja, teško. Davno je to bilo. Možda u osamdesetim godinama, kada sam još bio jako mlad.



Kakav je osjećaj danas, nakon toliko godina, ponovno se vratiti na poznata mjesta?



Meni je uvijek lijepo doći na prostore naše nekadašnje zajedničke države, jer sam emotivno vezan za nekoliko gradova i sredina na njenim prostorima. Prije svega to je Zagreb, grad u kojemu sam odrastao i postao glumac, zatim tu su Dalmacija i Istra, zbog mora za koje sam oduvijek bio vezan i u kojoj trenutačno na Brijunima imam svoj teatar Ullyses. Na tom posebnom popisu nalazi se jamačno i Subotica, u kojoj sam živio i radio nekoliko godina u sjajnom KPGT teatru Ljubiše Ristića.



Kako ste doživjeli Suboticu, šećući njezinim ulicama dvadeset godina nakon svog posljednjeg posjeta?



Subotica je oduvijek bila lijepa, a danas je još ljepša. Šećući njezinim ulicama, i nakon toliko protekloga vremena, primjećujem kako nije izgubila onu svoju prepoznatljivu gospodstvenost. Baš lijepa i divna, jednostavno sagrađena po mjeri čovjeka.



Govoreći o Vama i Subotici, jednostavno moramo spomenuti i Vašu bogatu, impresivnu teatarsku karijeru, čiji je solidan dio ostvaren upravo na daskama našega gradskoga teatra, no danas ste pretežno vezani uz film. Možete li povući određenu osobnu paralelu između kazališne i filmske scene u ovom dijelu vašega života?


Iako sam pretežno vezan u film, i dalje sam i na kazališnim daskama, ponajprije tijekom ljeta na Brijunima u kazalištu Ullyses. Također sam radio teatar u nekoliko produkcija s Vanessom Redgrave u Londonu, ali je film definitivno postao, moja glavna umjetnost. Ali, subotičke kazališne uloge ostati će zauvijek u mom najljepšem sjećanju.



Kada smo već na polju lijepih sjećanja, nedavno je ponovno na HTV-u reprizirana legendarna hrvatska TV serija »Prosjaci i sinovi«, u kojoj ste odigrali briljantnu ulogu Matana. Kako gledate na ovu Vašu ulogu, koja se smatra jednom od najboljih u Vašoj dramskoj karijeri,  spram činjenice kako je, zbog opće poznatih društvenih okolnosti, serija dugo godina bila u bunkeru i nedostupna za javnost?


To je bila jedna, stvarno, senzacionalno napravljena serija prema motivima fantastičnog romana Ivana Raosa. Ne volim govoriti o prošlim vremenima i političkim opstrukcijama koje su pratile određena  događanja u njima, ali ne mogu, a ne kazati kako je Raosu učinjena zbilja velika nepravda i kako je on kao osoba i umjetnik često bio osporavan, zabranjivan i »bunkeriran«. Glede same uloge Matana, ona nije bila dominantna za razvoj moje glumačke karijere, jer sam je radio u mladalačkoj dobi, a kako je bila zabranjena i sklonjena u stranu, nitko je nije mogao godinama vidjeti. Eh, da se ona tada pojavila, onda bi to bilo zbilja nešto veliko i značajno, ali...

Bilo je to davne 1971. godine, kada sam imao svega 24 godine.



Kakvo je bilo iskustvo za Vašu buduću karijeru raditi s velikanom hrvatskog glumišta, nezaboravnim Fabijanom Šovagovićem koji je maestralno odigrao ulogu dida Kikaša?


On je jedan od mojih najdražih glumaca, briljantan u svakom pogledu kao čovjek i kao glumac. U svakom pogledu. Pokraj njega sam imao što naučiti. Imao sam dva velika glumačka uzora, jedan je bio Šovo (Fabijan Šovagović op. a.), a drugi Ljuba Tadić.



Vratimo se filmskoj umjetnosti, ali još malo u davnim, prošlim vremenima nekadašnje države. Čini se kako je, možda baš uloga u filmu »Bravo maestro« bila jedna od značajnih za daljnji napredak u filmskoj umjetnosti?


Grlićev film »Bravo maestro«, u kojemu sam imao naslovnu rolu, zamalo nije osvojio Kanski festival i laskavi naslov nam je izmakao za svega nekoliko glasova, što smo kasnije saznali. Bio je to zbilja jedan lijep film i uloga koja je jamačno ostavila traga u mojoj daljnjoj karijeri.



Karijeri, u kojoj ste danas jedan od starova Hollywooda i zvijezda koja igra »rame uz rame« sa zvijezdama kao što su Tom Cruise, Nicol Kidman, Michael Caine. Kakav je doživljaj, iskusnom glumcu poput Vas koji ste i sami velika zvijezda, igrati skupa s ovakvim glumačkim zvijezdama?


Odmah moram kazati kako sam cijelu tu priču o zvijezdama i zvjezdanom statusu oduvijek relativno shvaćao i kada sam još prije na ovim prostorima imao takav status. Nastojao sam uvijek biti jednostavan u svemu, u životu, u  odnosu s ljudima i tako se i dalje nastojim svakodnevno ponašati. To najviše volim, jer ne volim neki posebni status zvijezde. Dobro znam da sam u prilici da ljudi žele dobiti moj autogram, slikati  se sa mnom, i to je posve logična stvar. Glede samoga seta i snimanja s poznatim američkim zvijezdama, nema neke velike razlike, jer svi filmski radnici su isti. Nema tu neke velike razlike. Je li u pitanju veliki mali film, sve je to isto. U pitanju su normalni ljudi, koji su svojim glumačkim umijećem dosegnuli zvjezdani status.

U biti, svi veliki glumci su posve normalni ljudi.



Kakvi su Vaši daljnji planovi, nakon odlaska iz Subotice i vojvođanskih krajeva?



Iz Subotice se vraćam na set filma »Kao rani mraz«, jer imamo još nekoliko scena. Potom slijedi povratak na Brijune jer pripremamo još jednu kazališnu premijeru. Bit će to predstava »1968«, koja na jedan lijepi, umjetnički način obilježava jubilarnu godišnjicu te iznimno važne godine u životima mnogih od nas.


razgovor vodio: Dražen Prćić

Interview s Robertom Jarnijem

 Robert Jarni, nogometni trener i nekadašnji proslavljeni hrvatski nogometni reprezentativac

Igrati u velikoj momčadi je velika stvar, ali još veća obveza

Lijevi bek hrvatske nogometne reprezentacije odigrao je 81 susret za »Vatrene«* Igrao u Hajduku, Juventusu i Real Madridu* Po okončanju aktivne igračke karijere bavi se trenerskim pozivom

Razgovor vodio: Dražen Prćić

Još i danas se spominju nezaboravne bravure Roberta Jarnija po lijevom boku i žal što Hrvatska nogometna reprezentacija nema danas takvoga igrača. Uspješnu profesionalnu nogometnu karijeru započeo je u splitskom Hajduku, a tijekom inozemnih angažmana nastupao je pored nekoliko talijanskih i španjolskih klubova i za najveće momčadi poput Real Madrida i Juventusa.

S 81 nastupom za Hrvatsku dugo je bio rekorder momčadi »vatrenih« koja je 1998. godine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj osvojila treće mjesto. Od aktivnog igranja nogometa oprostio se na SP u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine, a danas je po zanimanju nogometni trener.

HR: Kako je izgledao vaš život, kao jednog vrhunskog nogometaša, nakon posljednje odigrane utkamice u profesionalnoj karijeri prepunoj blistavih momenata i nastupa za velike momčadi poput Real Madrida i Juventusa?

Posljednji nogometni susret u svojoj karijeri sam odigrao za reprezentaciju Hrvatske protiv Ekvadora ( SP 2002. Južna Koreja i Japan, 0-1 op.a) i nakon ovog velikog natjecanja sam odlučio prestati s aktivnim igranjem. Istina, imao sam nekoliko ponuda iz Engleske, ali sam ih odlučio odbiti ponajprije zbog svoje obitelji, ponajprije djece, ne željeći im ponovno mijenjati način života i još jedno privikavanje na novu sredinu. Sportski gledano, iako sam u »igračkoj mirovini« već gotovo deset godina, nije se mnogo toga promijenilo, jer sam i dalje aktivan na sportskom polju, redovito trčim, idem u teretanu, igram tenis svaki drugi dan, i jednostavno ne mogu bez sporta. Što se samoga života tiče, cijela stvar se svodi na njegovu organizaciju i navikama kojega čine. Nema ništa goreg kada se čovjek ujutro probudi i ne zna što će toga dana raditi, a ako netko nema cilj i ambiciju, bez obzira na godine, onda život može biti jako težak.

HR: Završetkom aktivne igračke karijere svoj životni put odlučili se nastaviti usporedo s nogometom. Zašto ste se oprijedelili za pomalo nezgodan poziv nogometnog trenera, kada iz igračke prakse najbolje znate težinu vaše današnje profesije?

Mnogo prije nego sam završio igračku karijeru donio sam odluku da želim kao trener ostati u nogometu i 2005. godine sam završio sam trenersku Akademiju pri Hrvatskom nogometnom savezu, dobivši Euro pro licencu i od tada započinje moja trenerska karijera tijekom koje sam do sada vodio juniore i prvu momčad Hajduka, te nogometaše pulskog HNL ligaša Istre 1961. Trenutačno sam bez trenerskog angažmana, ali i dalje sam pu elana i ambicija glede usavršavanja u nogometnoj profesiji koja je igrački i trenerski neraskidivo vezana uz cijeli moj život. Jednostavno ne mogu bez nogometa, iako zasigurno ima mnogo manje stresnijih profesija kojima sam se mogao baviti nakon posljednje odigrane utakmice.

HR:Vaš besprijekorni igrački profil krasi još jedna velika životna značajka koja se ogleda u dugogodišnjem skladnom braku s vašom suprugom Sandrom u kojemu imate sina i kćer. U kojoj mjeri je za dugu i uspješnu profesionalnu karijeru važno imati jako obiteljsko uporište i je li to razlog što se mnogi vrhunski nogometaši zarana odlučuju uploviti u »bračnu luku«?

Osobno mogu kazati, očitujući se prema sopstvenom primjeru, da sam imao ogromnu sreću upoznavši, već na samom dolasku u Split (1985. godine op.a) svoju suprugu Sandru, s kojom sam proveo skupa cijelu karijeru i zahvaljujući kojoj sam uspio postići mnogo toga na sportskom i životnom planu. Vidite, osobito u ono vrijeme na početku karijere kada sam kao mladić igrao u Hajduku, zahvaljujući vezi s mojom Sandrom nisam »gubio noći« po diskaćima i kafićima, nikada nisam pio alkohol, niti pušio, a stupanjem u brak 1990. godine postao sam obiteljski čovjek zaštićen od brojnih opasnosti koje vrebaju »nogometaše momke«. Zbog toga preporučam mlađim igračima da imaju ozbiljne veze koje će jednog dana završiti brakom, jer će na taj način biti u mogućnosti dati mnogo više na terenu i biti fokusiraniji na razvijanje svoje igračke karijere.

HR: Kako izgleda život žene i djece jednog profesionalnog nogometaša, koji je zbog prirode posla, često puta uvjetovan brojnim selidbama i adaptacijama na nove, posve nepoznate, sredine?

Moram priznati da je život žene jednog nogometaša dosta naporan. Moja supruga i djeca su svuda bili skupa samnom, konačno Gracija i Sandro su rođeni u inozemstvu (Italija i Španjolska op.a) i osobito tijekom mog igranja za velike momčadi poput Juventusa i Real Madrida, koje su igrale Ligu prvaka, te susretima Hrvatske reprezentacije često sam danima znao biti odsutan po putovanjima, karantenama i utakmicama diljem Europe i svijeta, a moja supruga je ostajala sama doma s našom djecom, čuvajući ih i odgajajući u tuđini. Što se tiče djece, oni su sve to proživjeli na svoj način, uživajući u blagodatima života na lijepim mjestima poput Barija, Seville, Las Palmasa ili Atene.

HR: Kao vrhunski nogometaš s izvanrednim financijskim potencijalom koji prati uspješnu karijeru jamačno ste bili u prilici pružiti mnogo toga svojoj obitelji. Što smatrate najvrijednijim?

Iznad svega materijalnog, što je zbog prirode posla kojim sam se bavio uveliko pratilo naš život, stavio bih ipak jedan normalan, obiteljski način življenja i međusobnog ophođenja koji smo uspjeli sačuvati tijekom svih godina moje profesionalne karijere. S druge strane moja djeca su išla u školu i družila se s djecom slabijeg materijalnog stanja i imala su prilike sagledati ekstremnu krajnost životne egzistencije koja mnogim ljudima u Hrvatskoj i inozemstvu predstavlja kontinuirani problem svakodnevice.

HR: Prošlo je gotovo desetljeće od kada ste kopačke »okačili o klin«, ali i dalje ste opće poznati na svakom koraku. Je li vam popularnost ponekad predstavlja teret?

Sve je stvar osobnog shvaćanja i odnosa prema tome. I kada sam bio na vrhuncu slave, isto kao i danas, uvijek se nastojim ponašati jednako. Popularnost mi nikada nije predstavljala problem, no ima određenih ljudi koji na popularne osobe gledaju drugačije i tu njihovu popularnost doživljavaju kao stanovitu osobnu manu. Split kao grad u kojemu živim je poznat po svom specifičnom odnosu prema poznatim sugrađanima, ali čovjek se jednostavno navikne.

HR: Kad smo već kod Splita, po mnogima »najluđeg grada na svitu«, ne možemo izostaviti »Torcidu«, Hajdukovu vjernu navijačku skupinu koja daje neizostavni štih igranja nogometa u gradu pod Marjanom. Kakav je osjećaj bio istrčati na Poljud, u grotlo Torcide?

Iskreno, ponekad mi je bilo teže istrčati na Poljud nego na Santiago Bernabeu (stadion Reala op.a). Torcida je nešto posebno što Splitu i Hajduku daje nešto jedinstveno u nogomentom svijetu. Ponekada, moram priznati, zna i pretjerati u svojim akcijama poput prekopavanja travnjaka, ulaska na treninge, ali sve je to zbog njene zahtijevnosti u pogledu gladi za anjboljim rezultatima. Upravo zbog toga su i mnogo nogometaši Hajduka uvijek bili motivirani da na Poljudu igraju najbolje što znaju.

HR: Vratimo se malo u prošlost, u vrijeme vaših najboljih igračkih dana i velikih susreta koje ste igrali protiv mnogih renomiranih momčadi. Sjećate li se nekog susreta u kojemu ste imali tremu i strah od pojedinog protivnika?

Zbilja nikada nisam imao tremu, niti osjećao pritisak pred utakmicu bilo da se o kojemu protivniku radilo. Vjerojatno je to zbog toga što nisam imao niti jednog nogometnog idola, pa sam vrlo trezveno ulazio u svaki susret bez obzira na snagu momčadi koja se nalazi na drugoj polovici terena. Dapače, uvijek mi je bilo draže igrati na gostovanjima i uvijek sam volio kada je publika bila protiv mene, jer me je to dodatno motiviralo da odigram najbolje što mogu.

HR: Je li razlog tome pozicija obrambenog igrača na kojoj ste igrali cijelu

profesionalnu karijeru, iako ste u Hajduk stigli kao izraziti napadač?

Moguće. U Hajduk sam stigao iz momčadi MTČ iz mog rodnog Čakovca kao klasično lijevo krilo, međutim tadašnji trener Sergije Krešić mi je priopćio kako pored Zlatka Vujovića i Štefa Deverića nemam što tražiti u navali Hajduka koji tada igrao u formaciji 5-3-2. Ali s druge strane ova postava ima dva beka koji idu puno gore i dao mi je priliku pokazati što mogu po lijevom boku. On me je naučio mnogo toga o igri u obrani, ali i puno drugoga što je od izuzetne važnosti u profesionalnom nogometu, i tako sam postao ofenzivni lijevi bek

HR: Malo je poznato da ste pored igranja u defenzivi ipak uspjeli postići zavidan broj pogodaka u »biloj hajdučkoj majici«.

Za pet godina igranja u Hajduku uspio sam zabiti 48 pogodaka, iako mi je uvijek bilo draže namjestiti nego postići gol.

HR: Kruna vaše nogometne karijere zasigurno su godine u Juventusu i Real Madridu. Kako je bilo skidati se u svlačionici svjetskih nogometnih giganata?

Imao sam veliku čast biti dio tih velikih svjetskih momčadi, ali i veliku obvezu raditi i trenirati još više nego ikada prije. Kao stranac uvijek moraš igrati dva puta bolje od njihovog najboljeg igrača na toj poziciji, a kada upadneš u krizu prvi si na udaru. Opuštanja nije bilo niti u jednom trenutku, niti na utakmici, treningu ili izvan njega. Jer se moje ponašanje i ophođenje prema ljudima u mojoj okolici kompletno gledalo i analiziralo. Igrati u velikoj momčadi je velika stvar, ali i još veća obveza.

Antrfile 1

Biografija

Robert Jarni je rođen 26. listopada 1968. godine u Čakovcu. Profesionalnu nogometnu karijeru je započeo u splitskom Hajduku (1986-91), a inozemnu započeo u Bariju (1991-93), te potom nastupao za: Torino (1993-94), Juventus (1994-95), Betis (1995-98), Real Madrid (1998-99), Las Palmas (1999- 2002), Panathinaikos (2002). Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 7 susreta, a za Hrvatsku je nastupio 81 put i dugo godina bio rekorder po broju reprezentativnih nastupa. Nastupio je na 3 Svjetska prvenstva (Italija 1990., Francuska 1998., i Japan i Južna Koreja 2002.). Po završetku igračke karijere počeo se baviti trenerskim poslom, a dosada je vodio momčadi: NK Hajduk i Istra 1961. Trenutačno je trener FK Sarajeva. U slobodno vrijeme voli zaigrati tenis. I odličan je igrač!

Interview s Goranom Ivaniševićem

Goran Ivanišević, nabolji hrvatski tenisač svih vremena

Na svakom polju nastojat ću pružiti maksimum

Već nekoliko mjeseci je trener Marina Čilića*Prihvatio je ulogu glavnog koordinatora svih selekcija u HTS-u* I dalje se aktivno natječe na Senior touru

Razgovor vodio: Dražen Prćić

Senzacionalni pobjednik Wimbledona 2001. godine, na kome je igrao još i tri finala, odavno je već kao igrač ušao u sportsku legendu, ali prestankom aktivne profesionalne karijere i dalje ne može bez tenisa. Nastupe na veteranskim turnirima, upotpunio je i trenerskim ulogama. Prije par mjeseci postao je trener najboljeg hrvatskog tenisača Marina Čilića, a prihvatio je i ulogu koordinatora svih

selekcija u Hrvatskom teniskom savezu.

HR: Poznavatelji prilika u hrvatskom tenisu su s velikim odobravanjem primili vijest kako ste se prihvatili dužnosti koordinatora svih starosnih selekcija u HTS-u...

U biti ja sam se tim poslovima bavio i prije samo je sada to sve dovedeno u službenu formu, te sada i formalno obnašam ovu dužnost ispred Hrvatskog teniskog saveza. Činim to zbog svih ljudi koji su u savezu i kojima je stalo da učinimo nešto dobro za budućnost hrvatskog tenisa.

HR: Hoće li se ova odgovorna dužnost kositi s trenerskim obvezama prema Marinu Čiliću, ali i s vašom seniorskom karijerom?

Marin je u ovom trenutku prioritet broj jedan i s njim planiram provesti 20-25 tjedana na ATP touru, a posao u savezu je indirektno povezan sa svim mojim ostalim aktivnostima. U planu je organiziranje kampa u trajanju od šest tjedana tijekom kojeg će se vršiti rad s najtalentiranijim hrvatskim tenisačima i tenisačicama, i sve to moram uskladiti i s mojim igračkim obvezama na Senior touru. Primjerice, neki Marinovi i moji turniri se ovoga proljeća poklapaju u SAD, neke moram odraditi jer sam ih ugovorio još prošle godine prije početka naše suradnje. Gusto je, ali ću uspijeti sve iskordinirati i na svakom polju nastojati pružiti maksimum.

HR: Kakav je vaš komentar na sve raširenije uključivanje nekadašnjih vrhunskih tenisača u rad s najboljim igračima današnjice? Vi ste trener Čiliću, Becker je s Đokovićem, Edberg s Federerom, Lendl s Murrayom...

To je jako dobro za razvoj teniske igre, jer mi smo sve to već prošli i svojim bogatim iskustvom možemo im dodatno poboljšati njihove nastupe, osobito na najvećim svjetskim turnirima.

HR: Konkretno, na koji način vi možete na osnovu svog iskustva u pojedinim važnim izgubljenim susretima, savjetovati Marina i pomoći mu da ne počini iste pogreške?

Svako svoje poraze doživljava na individualan način, a osobito sada kada sam njegov trener ne smijem unositi nikakvu negativnu energiju koja je često krasila moje poraze u velikim duelima. Ja sam tu prije svega, da pomognem i svojim iskustvom učinim sve kako bi došli do što boljih rezultata. Jer, ne zaboravimo Marin je nepravdeno pauzirao nekoliko mjeseci i nije se lako vratiti, osobito nakon takvog neugodnog iskustva. Moja je dužnost sada donijeti pozitivnu energiju i to se trudim u svakoj situaciji.

HR: Oni koji malo slabije prate tenis zasigurno ne znaju kako ste upravo vi prvi zaigrali s tada petnaestogodišnjim Marinom u paru na Zagreb Indoorsu 2004. godine i pokazali ga svjetskom tenisu. Jeste li već tada vidjeli u njemu budućeg velikog tenisača?

Ja sam vidio njegov potencijal još kada su ga s četrnaest i po godina doveli kod mene i rekao sam kako će zasigurno biti TOP 10 igrač i tako se i dogodilo (Marinov je bio 9. igrač svijeta op.a). Potom sam ga spojio s Bob Brettom, glasovitim trenerom s kojim je Marin uspješno surađivao nekoliko godina i bilježio odlične rezultate, ali nažalost posljednjih par godina su izostali veći rezultati, što je po mom mišljenju zbog toga što on nije igrao onako kako bi trebao igrati. Prije svega više ofenzivnije, a potom i neke druge stvari bez kojih nema ni velikih dometa.

HR: Kako to sada izgleda iz perspektive relacije trener – igrač?

Posljednji rezultati govore više od riječi. Marin je osvojio ATP Zagreb Indoors bez izgubljenog seta, u Rotterdamu je svladao Tsongu i Murraya i stvari se polako namještaju na svoje mjesto. Ali, ima tu još dosta toga što bi s vremenom trebalo doći.

HR: Vratimo se malo vašoj ulozi koordinatora u HTS-u. Tko su mlade snage na koje bi trebala javnost obratiti pažnju u sljedećim godinama?

Pored Borne Ćorića, kojeg više niti ne smatram juniorom jer već igra profesionalni tenis, svakako bi trebalo u narednom razdoblju pratiti i domete Serdarušića, Bilješka, Podvinskog, Golja iz redova juniora, a moram svakako napomenuti kako ima očitih talenata i u mlađim kategorijama do 12 i 14 godina, no oni su još previše mladi i uz pravilan rad i ulaganjem bi se moglo doći do zapaženijih rezultata.

HR: Kako komentirate nepobitnu činjenicu da su tenisači iz južnih, morskih dijelova Hrvatske, podneblju kojemu i sami pripadate, uvijek bolji i talentiraniji od svojih vršnjaka iz drugih krajeva zemlje?

Tajna se, na ovaj ili onaj način krije u moru i podneblju iz kojeg potječemo. Opet, u mom slučaju ja sam imao sreću što sam u Splitu imao jako puno dobrih sparing partnera i ljudi koji su me vukli naprijed. Također, sve se tako brzo dogodilo počevši od kvalifikacija Australian Opena, Stuttgarta i napose činjenice da sam već s osamnaest godina ušao u TOP 10.

HR: Danas ste u poziciji da vi budete netko tko može pomoći i pogurati nekoga, a opet nalazeći se pored terena imate priliku svjedočiti brojnim roditeljskim mješanjima u igru i razvoj svoje djece. Kako gledate na sve više ljudi koji se samo 'teoretski' razumiju u tenis iako ga uopće ne znaju igrati?

Nažalost toga je sve više i brojni su roditelji koji se izravno miješaju u sve oko svoje djece iako nemaju nikakve sportske osnove za to. Odmah bih naglasio kako je uloga roditelja izuzetno važna i nikada ih ne bi isključio iz cijele priče, ali kada ga 'uzme tenis' i onda počinje misliti kako sve zna. A ne zna. I onda ga dijete 'prešiša' u teniskom znanju i tada dolazi do konflikta i neugodnijih situacija koje, na koncu, postaju kontraproduktivne za budući razvoj.

HR: Tenis je već odavno globalni sport i igra se na cijelom planetu. Nedavno ste bili u Kini, dogovarajući potencijalnu suradnju s tamošnjim savezom.

Kina ima velike potencijale u tenisu, kao i u svemu drugom, u pitanju više od 20 milijuna registriranih tenisača i namjera nam je njihove talentirane mlade igrače dovesti u naš kamp u Umagu. Jer infrastruktura novootvorenog kampa u gradu jedinog hrvatskog ATP turnira na otvorenom pruža vrhunske uvjete za kvalitetan rad svih uzrasta i želja nam je afirmirati ga diljem svijeta. Jer Hrvatska je uvijek imala velike talente, a skupa s njima postoji mogućnost rada i s talentima iz drugih zemalja. I sve to na obostranu korist.

HR: Što za Hrvatsku znači otvaranje nacionalnog teniskog kampa u Umagu?

Prije svega znači kvalitetnog rada po najvišim svjetskim standardima, što u prošlosti nije bio slučaj.

Svi mi smo morali ići negdje vani u potrazi za nečim što sada imamo u našoj zemlji. Hrvatska je putem svoja dva ATP turnira u Zagrebu i Umagu vidljiva na svjetskoj teniskoj mapi, a u budućnosti bi trebala biti još vidljivija i zbog odličnih uvjeta koje nudi Nacionalni teniski kamp u Umagu, ali i

zbog sve više profesionalnih turnira nižeg ranga (Futures) koji sada ima više od 20 na njenom teritoriju.

HR: Obzirom kako ćete u radu kampa i sami aktivno sudjelovati, ne samo savjetodavno nego i praktično na terenu, kako to danas izgleda kada u trening susretu stanete s druge strane mreže protiv nekog talentiranog juniora?

Još uvijek je to sve zanimljivo, meni jer sam još uvijek aktivan na Senior touru, a njima zbog jer imaju prilike zaigrati samnom i dobiti potrebnog iskustva. Meni je drago ako me neki junior može dobiti, to znači da je dobar i da ima potencijala.

HR: A kako je to kada na Senior touru stanete nasuprot svojih nekadašnjih rivala? Protiv koga vam je najteže igrati?

Sve je više jakih protivnika. Sada je tu i Roddick, a moji tradicionalno neugodni protivnici su Moya i Philippoussis. Nema tu opuštanja, još uvijek mi je drago pobijediti, zabiti asa. Prijateljstvo je prijateljstvo, ali pobjeda je pobjeda. I za mene će tako uvijek biti. Ne volim gubiti..

HR: Zanimljivo je kako najbolji igrači s ovih prostora i Hrvatske, ali i Srbije, bolje igraju na tvrdim podlogama u odnosu na zemlju, iako su svi, kao i Vi, potekli upravo na zemljanim terenima. Što mislite zbog čega je to tako?

Istina je da smo svi ponikli na zemljanim terenima, ali nekako se naš tenis profilirao u tom smjeru prema brzim podlogama. U mom slučaju je to oduvijek bio afinitet prema bržoj igri, što je na brzim podlogama mnogo efektnije, iako sam i na zemlji znao često puta igrati servis – volej.A možda je to i u našem mentalitetu da ti je nešto atraktivnije jer ga nemaš. Brzu podlogu sam prvi puta vidio tek u dvanaestoj godini, a travu tek u Wimbledonu...

HR: Na koncu, što bi ste poručili mladim tenisačima u svezi njihovog teniskog razvoja?

Poručio bih im da ostanu, prije svega, djeca što duže mogu. Pogrešno je djecu već zarana tretirati kao profesionalce, jer svatko mora proći sve etape djetinjstva i proživjeti sve nestašluke, divljanja i svega dječijeg. Ne smije se to ubijati u mladom biću, jer ćeš u suprotnom od njega napraviti robota.

Zato roditeljima uvijek govorim: 'Pustite djecu da budu djeca!'