Sprovod Jovana Mikića Spartaka

Jovan Mikić – Spartak

Ime Jovana Mikića – Spartaka neraskidivo je vezano uz Suboticu, a njegov sportski nadimak nosi, kao ime, gradsko sportsko društvo koje pod svojim okriljem okuplja brojne klubove iz različitih sportskih grana. Slavu čovjeka koji je poginuo za oslobođenje grada u kojem je tijekom svoje mladosti živio i započeo briljantnu sportsku karijeru, godinama kasnije pronijeli su subotički nogometaši, košarkaši, tenisači, odbojkaši, hrvači i svi drugi sportaši kolektivnih i pojedinačnih sportova, nastupajući u majicama sa spartakovim grbom. Nažalost, iako je ime Spartak ovjenčano slavom, o čovjeku koji je nosio taj nadimak i danas mnogi vrlo malo znaju.

BIOGRAFIJA

Jovan Mikić Spartak rodio se 1914. godine u Opovu i tijekom svog kratkog života, prekinutog pogibijom u noći 11. listopada 1944. godine u završnim borbama za oslobođenje Subotice, uspio je pokazati izvanrednu svestranost i nadasve uspješnost na nekoliko polja. Po formalnom obrazovanju je bio pravnik, rat ga je zatekao na mjestu asistenta na Ekonomsko - komercijalnoj Visokoj školi u Beogradu, a usporedo se bavio i sportskim novinarstvom. Ipak, i pored svih nabrojanih životnih dostignuća, njegova najveća ljubav i pasija bila je atletika, kojom se 1934. godine počeo baviti u SK Bačka, pod stručnim nadzorom njegovog prvog trenera Ljudevita Vujković Lamića – Moce, starijeg. U to vrijeme, prvih atletskih koraka, Jovan Mikić je nosio nadimak Bata, ali je svoj mnogo pozn atiji nadimak Spartak zavrijedio kasnijim impresivnim sportskim rezultatima među kojima se izuzetnošću izdvajaju naslovi višestrukog prvaka Jugoslavije i Balkana u skoku u vis i troskoku, a 1937. godine i naslov državnog prvaka u petoboju s 2825 osvojenih bodova.

PISMO PRVOM TRENERU

Kako to često biva ljudi koji su zaslužni za otkrivanje velikih sportskih talenata, kakav je Jovan Mikić – Spartak nesumnjivo bio i isti potvrdio svojim domaćim i međunarodnim uspjesima, na koncu budu zaboravljeni slučajnim ili namjernim nemarom svojih, kasnije, proslavljenih učenika ili službenih sportskih biografa.

Ovaj tekst posvećen višestrukom prvaku Balkana i Jugoslavije u skoku u vis i troskoku, mala je prigoda prisjećanja i na čovjeka koji je zamijetio tadašnjeg Batu, prepoznao njegov raskošni atletski talent i iz gimnazijskog dvorišta odveo ga sportski teren SK Bačke i kao prvi učitelj podučio disciplinama u kojima će kasnijih godina postati državni i balkanski šampion. Jedna rečenica iz pisma koje je Jovan Mikić nakon pobjede na Petoj Balkanijadi održanoj u Zagrebu poslao svom prvom učitelju Ljudevitu Vujković Lamiću starijem, najbolje potvrđuje njegove zasluge za sportski razvoj jednog od najvećih prijeratnih subotičkih šampiona.

»Sanjao sam da ću pobijediti i tako ovjenčan pobjedom da se javim tebi, koji si je u prvom redu zaslužio, mome učitelju. Ti si to i zaslužio svojim tolikim nesebičnim radom«. Pismo je potpisano njegovim prvim nadimkom – Bata, nadimkom kojim je započeo sportsku, atletsku karijeru, a završio je grandioznim nadimkom koji danas, u njegovu slavu, nosi gradsko sportsko društvo i gradski stadion u Subotici.

SPARTAKOV SPROVOD

Kao i mnogo toga u svezi Jovana Mikića Spartaka široj javnosti je manje poznat detalj o mjestu prvog sprovoda njegovih posmrtnih ostataka. Naime, uz najviše vojne počasti i nazočnost jedinica ruske armije koje su sudjelovale u oslobođenju Subotice, poznati sportaš i revolucionar je pokopan u strogom centru grada, na Trgu Slobode. Opsežan tekst o njegovom sprovodu u prvim danima oslobođenja Subotice donijela je tada »Hrvatska riječ« , a punih 68 godina kasnije, današnja obnovljena Hrvatska riječ donosi fotografiju s njegovog sprovoda i priču o manje poznatim detaljima u svezi subotičke poveznice u životu velikog sportaša Jovana Mikića, koji je izgubio svoj mladi život oslobađajući grad u kome je započeo briljantnu sportsku karijeru.