Početak željezničkog prometa u Subotici

Početak željezničkog prometa u Subotici

Živimo u 21. stoljeću, vremenu kada gotovo svaka obitelj ima automobil, a mnogi čak dva ili više, i na ovim našim prostorima željeznica sve više gubi korak. Istina, ima tu i drugih razloga - poput dotrajalih vlakova, loše i spore pruge, proređenih polazaka i čestih kašnjenja, ali generalno gledano, barem kod nas, ljudi se sve manje koriste željeznicom.

A nekada su jednostavno vapili za njenom izgradnjom i potrebom bržeg povezivanja sa svijetom.

PRUGA SEGEDIN-SUBOTICA – kupina dalekovidih građana Subotice, predvođena Ferencom Zomborcsevicsem i njegovim prijateljima (János Mukics, Bodog Czorda, Imre Magyar i dr.), podnijela je 7. lipnja 1855. godine Gradskom vijeću iscrpno izvješće o potrebi izgradnje željezničke pruge Segedin-Subotica, argumentirajući sve nepobitnim činjenicama u prilog ostvarenju pružnog povezivanja sa susjednim gradom. Podastrti su vjerodostojni podaci o naglom industrijskom razvoju koji je uvjetovao povećanje trgovine, a uzimajući u obzir kako su seoske sredine u okolici grada ostvarivale bogate prinose žitarica (Miljkut – 93.014 tona, Bajmok – 82.047, Pačir – 46.130, Čantavir – 39.134, Stara Moravica – 37.340) i preskupo plaćale njihov odvoz, bilo je logično u cilju osiguranja kvalitetnijeg i jeftinijeg prijevoza pristupiti zamišljenoj ideji izgradnje buduće pruge i jednostavnijeg izvoza u druge dijelove tadašnje Ugarske.

Također, dodatno su iskazani i podaci o izvozu, primjerice, 1200 tona sirove kože, a uvozu 4100 tona željeza, 500 tona štavljene kože, 8000 tona kamenog ugljena, 20.000 tona vapna i dr. Dalje, ukazana je i potreba pružnog povezivanja s obližnjim jezerom Palić, omiljenim gradskim kupalištem. Gradsko je vijeće usvojilo izvješće i pristupilo potrebnim radnjama za početak realizacije izgradnje buduće pruge, pa je već uskoro dobivena i ministarska dozvola za početak pripremnih radova za izgradnju pruge, koje je potom pregledala i odobrila tvrtka »General – Directio« iz Beča. Tadašnja, kako bi se današnjim poslovnim žargonom kazalo, predračunska vrijednost cijelog projekta iznosila je 2.185.500 forinti i postupno se u idućem razdoblju pristupilo eksproprijaciji zemljišta preko kojeg je trebala prolaziti zamišljena trasa pruge, te aktivnosti zamjene toga zemljišta za zemljište u gradu.

U SREDIŠTU PROMETA – Petnaest godina od pokretanja pitanja o potrebi izgradnje željezničke pruge koja bi uključivala i Suboticu, 1869. godine otvorena je pruga Segedin-Subotica, a potom i Subotica-Zemun, a pružnim povezivanjem željezničke veze Alfold-Rijeka i Budimpešta-Zemun Subotica je bila svrstana u samo središte tadašnjeg srednjoeuropskog željezničkog prometa. Izgrađen je i prvi željeznički kolodvor, što je uvjetovalo i pomicanje tadašnjeg centra grada u njegovu bližu okolicu.

Ovim, za povijest Subotice značajnim događanjem započinje njezina moderna prometna era, koja je u velikoj mjeri obilježila daljnje razvijanje samoga grada u gospodarskom i infrastrukturnom širenju. Samo nekoliko godina kasnije, 1873. godine izgrađeno je još 90 kilometara pruge, dok je tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća postojala pruga u dužini od preko 400 kilometara i do današnjih dana se sve više proširivala, ali i smanjivala ukidanjem pojedinih nerentabilnih pravaca.

Fotografije pred vama prikazuju subotički željeznički kolodvor s početka 20. stoljeća, kada je već željeznički promet uzeo velikog maha, povezujući Suboticu s »cijelim svijetom«. Tko zna, ukoliko »brze pruge« jednoga dana stignu i do nas, i bude otvaranja »novih i modernijih pruga«, možda ponovno željeznica povrati izgubljeni primat koji je imala u proteklim stoljećima u ovim našim krajevima.