Čika Vargini momci

Čika Vargina momci


Najstariji nogometni klub na nekadašnjim prostorima zajedničke države, NK Bačka (osnovana 1901. godine) iz Subotice, sljedeće godine slavi vrijedan jubilej – 110. obljetnicu postojanja i djelovanja. Prilika je to da se osvježe sjećanja na pojedince koji su svojim radom u klubu pridonijeli njegovom razvijanju, »utkajući« često i cijeli svoj život uz stadion pokraj Somborske kapije.
Fotografija pred vama, snimljena u ljeto 1979. godine, prikazuje skupni
snimak triju mladih momčadi NK Bačke (mlađu juniorsku, stariju i mlađu pionirsku), skupa s njihovim
nogometnim tvorcem i trenerom Ladislavom Vargom, odnosno čika Vargom, kako su ga svi zvali.
Slučajno ili možda ne, Ladislav Varga (1921.-1987.) je u svojoj Bačkoj proveo punih 55 godina (došao u klub kao 11-godišnjak 1932. godine), što u jubilarnoj godini koja slijedi čini točno polovicu godina klupskog
postojanja. Isprva kao igrač koji je prošao sve starosne selekcije sve do prve momčadi, a potom kao
stručnjak i sportski pedagog koji je odlučio posvetiti se radu s najmlađim kategorijama, čika Varga je gotovo sve svoje slobodno vrijeme provodio uz nogometni travnjak neumorno skrbeći o nogometnoj budućnosti budućih prvotimaca.
Zanimljivo je spomenuti, i zašto ne i pohvaliti, kako je pod njegovim vodstvom 1950. godine u najstarijem
nogometnom klubu, koji se tada preimenovano zvao Zvezda, pokrenuta i prva pionirska nogometna škola u
tadašnjoj državi. notesu su se uvijek nalazila imena brojne talentirane djece koju je neumorno zvao na treninge Bačke, podučavajući ih tajnama nogometne igre, pravilnom odnosu prema sportu, ali i brojnim ljudskim kvalitetama neophodnim u svakodnevnom životu izvan sportskih borilišta.
Iako na prvi mah strog, ponajviše zbog čestih visokih tonova koje je znao koristiti u normalnoj komunikaciji,
ovaj vrsni sportski pedagog u biti je bio blag čovjek koji je volio djecu s kojom je dijelio nogometnu svakodnevicu. Osobito je bio naklonjen djeci slabijeg imovinskog stanja i uvijek se trudio osigurati im adekvatnu sportsku obuću (kopačke), kako njihov talent ne bio trpio. Opet, ukoliko bi neko dijete (igrač) dobilo od kluba kopačke, moralo se brižno odnositi prema njima i redovito ih čistiti i održavati. Ostat će upamćena zgoda kada je čika Varga upitao jednog svog malog nogometaša: »Je l’ mažeš,
sine?« (aludirajući na mazanje kopački imalinom), a ovaj mu kao iz topa odgovorio: »Mažem, čika Varga!«.
Starom liscu nije bilo teško odšetati se sljedećeg dana do dječakove kuće i provjeriti vjerodostojnost njegovih riječi, osobito jer je dan prije tijekom treninga kiša »lila kao iz kabla«.
Naravno, kopačke nisu bile očišćene, niti namazane, već su onako blatnjave od jučer bile ostavljene na suncu. Prodika koju mu je čika Varga očitao pred svima u svlačionici,i dan-danas se često spominje u prisjećanjima na pomalo davna vremena nogometne mladosti. Ipak, u svakom razgovoru, kada se povede priča o Bačkoj, nogometu, vremenu provedenom na igralištu pokraj Somborske kapije, neizostavno
se mora spomenuti i ime, točnije izvedeni nadimak nezaboravnog trenera najmlađih nogometnih
kategorija u najstarijem nogometnom klubu.
U spomen na čika Vargu svake godine se igra jak pionirski nogometni turnir, a povremene nastupe ima i veteranska momčad pod imenom »Čika Vargini momci«, koju čine bivši nogometaši stasali pod njegovim stručnim nadzorom. Ova fotografija na kojoj se nalaze tri generacije čika Vargine djece mala je prilika iskazivanja poštovanja prema velikom i nezaboravnom čovjeku kakav je bio Ladislav Varga.
Gornji red: Kurek, Čedo, Uzun,
Bobika st., Zaviša st., Širija, Gros,
Stojke, Pece, Kos, Mezei st., Alija,
Stanko
Srednji red: Čika Varga, Kinez, Zaviša
ml, Patak, Marina, Ličinar, Abraham,
Geber, Mesko, Bole, Zdravko,
Huđika, Jugo, Vlado, Mućak, Mezei
ml. i trener Palatinus
Donji red: Tehniko Kujundžić, Blaško,
Tihomir, Lazo, Tikvicki, Kajina, Popaj,Berbo, Stevo, Peja, Franc, Vojo,
Dražen, Orčo, Zmija i tehniko Vojnić.