Komunalci

Komunalci

Odnošenje smeća i kabastog otpada danas predstavlja moderniziranu operaciju koju redovito, svojim kamionima, u Subotici obavlja JKP »Čistoća i zelenilo«. A nekada, kada još nije bilo suvremene tehnike, to se radilo na mnogo jednostavniji način. Crno-bijela fotografija snimljena uoči Drugog svjetskog rata u dvorištu kuće Magdalene Peić, rođene Bašić Palković, koja se nalazila na današnjem Beogradskom putu, prikazuje vlasnika obrta (miluje konja), njegova zeta Marka Peića (čuči pokraj konja) i jednu radnu brigadu smećara s kolima (špediterom) i konjskom zapregom, svojevrsnom pretečom današnjih kamiona za odvoz smeća.

HIGIJENSKO-EKOLOŠKA POTREBA

Bila su to neka druga vremena, ali je i u njima bilo mnogo smeća i kabastog otpada, pa kada bi se

taj otpad nakupio, bili su pozivani upravo ovi tadašnji »komunalni djelatnici« koji su radili za oca Magdalene Peić, privatnog poduzimača i organizatora ovakvih higijenskih poslova. Njihov osnovni alat bile su široke i teške lopate, kojima se obavljao utovar, te korovska metla za čišćenje manjih otpadaka na smetlištu u dvorišnim dijelovima stambenih zgrada i kuća. Radnici su djelovali u grupi koju su činile tri osobe – kočijaš i dva fizička radnika zadužena za utovar kućnog smeća, najčešće pepela, jer je ostatak tzv. ekološkog smeća korišten kao gnojivo za njive ili hrana za domaće životinje, koje je u to vrijeme držalo gotovo svako kućanstvo. Uz pomoć dva velika željezna kotla, od kojih se jedan i vidi na slici, »komunlaci« bi iznosili pepeo i tovarili ga na špediter, a ukoliko je to bilo izvodivo, kočijaš bi skupa sa špediterom ulazio u dvorište sve do mjesta na kojemu se nalazilo smetlište (obično pokraj obora, svinjca, čardaka i dr.). Prikupljeni otpad i smeće potom se nosilo na gradski deponij koji se nalazio iza Šandorske bare, pokraj tadašnje Molcerove ciglane. Svako kućanstvo je uvijek, po obavljenom poslu, znalo počastiti komunalne djelatnike po kojom čašicom rakije ili vina, a njihov ih je gazda redovito isplaćivao svake subote.

Gledano iz današnje perspektive, posao kojim su se u to vrijeme bavili predstavlja svojevrsnu preteču današnjeg javnog komunalnog poduzeća koje se bavi organiziranjem sličnih djelatnosti na teritoriju grada Subotice, naravno u vrlo pojednostavljenom obliku. Ali i tada, kao i danas, postojala je potreba za iznošenjem nagomilanog smeća i otpada, a jedini mogući način bio je pozvati obrtnika koji se time bavio. Snimljena fotografija predstavlja i svojevrsni antologijski foto zapis, a prema današnjim kriterijima najvjerojatnije bi bila iskorištena u propagandno-reklamne svrhe.

KONJI

Iznimno važnu komponentu u ovom komunalnom biznisu odvoženja smeća i otpada činili su konji, bez kojih se ova djelatnost niti ne bi mogla obavljati. Morali su biti dobro uhranjeni i njegovani, jer su dnevno imali najmanje 3-4 ture u ukupnom trajanju od barem 10 sati rada i nekoliko kilometara udaljenosti do deponija. Tijekom ljetnog razdoblja, kada su bili velike vrućine, morali su se i redovito napajati na gradskim arterskim bunarima, a neizostavni dio opreme na šepditeru bila je i kofa za njihovo usputno napajanje. U sklopu gazdinstva vlasnika ovoga obrta nalazila se staja za smještaj dva para konja sa svim potrebnim pratećim sadržajima za njihovo adekvatno održavanje i skrb. Baš kao što se danas vodi računa o suvremenom »voznom parku«, modernim kamionima i specijaliziranim vozilima za odvoz smeća i otpada.