Subotički tramvaj

Subotički tramvaj

Drugoga travnja 1974. godine u 17 sati i 40 minuta posljednji put je zazvonila sirena subotičkog tramvaja i omiljeno prijevozno sredstvo svih građana najvećeg grada na Sjeveru Bačke je zauvijek zaustavljeno u povijesti sjećanja svih onih koji su se njime vozili. A subotički tramvaj, od svoje prve vožnje 7. rujna 1897. godine, vozio je neprekidno 76 godina, 9 mjeseci i 9 dana. Na fotografiji koju ekskluzivno objavljujemo (izvor subotički arhiv), a koja se gotovo idealno uklapa u ovaj jesenji štimung, vidimo subotički tramvaj u palićkoj izmaglici na vožnji koja je možda naviještala njegov skori kraj.

KAKO JE SUBOTICA DOBILA TRAMVAJ – Kao jedan od najvećih gradova u ovom dijelu tadašnje Ugarske, Subotica je koncem 19. stoljeća počela ispunjavati sve uvjete za uvođenje redovitog gradskog prijevoza koji bi spajao grad i obližnje jezero Palić. Postojala je tzv. Segedinska pruga, ali ona na ovako kratkoj liniji nije mogla biti komercijalna, pa se počelo razmišljati o boljem rješenju. A u to vrijeme (i svako drugo vrijeme, op.a) tramvaj je bio najbolja solucija i gradska gospoda su zatražila od Budimpešte dozvolu za gradnju pruge. Dozvola je odobrena 13. travnja 1893. godine, a već 9. svibnja je osnovano Dioničarsko društvo za izgradnju pruge električnog tramvaja na čijem čelu su se nalazili tadašnji subotički uglednici Janos Babula, Lajos Vermes i Đorđe Popović. Zbog financijskih problema, godine uslijedio je prijenos koncesionarskih prava na tvrtku »Lindheim i drugovi« da bi 20. lipnja 1895. godine i konačno bio potpisan ugovor o izgradnji električne centrale (bez koje koncesionari i nisu željeli započeti posao op.a ) i električnog tramvaja u Subotici. Ugovor o koncesiji je važio na 60 godina, uz klauzulu kako ga grad može otkupiti nakon 35 godina.

PRVA VOŽNJA – Subotički tramvaj je pokretala elektrovučna ispravljačka podstanica s 3 agregata i motor generatorima kapaciteta 1200 A pri naponu od 800 V jednosmjerne struje. Nakon završetka svih radova, tijekom kojih je utemeljena i nova vlasnička tvrtka D.D »Subotički električni tramvaj i osvjetljenje« ( prijenos vlasništva između braće Lindheim, Willhelm namjesto Ernesta), upriličena je i prva probna vožnja već spomenutog 7. rujna 1897. godine u smjeru Palića, na kojemu je potom uslijedio i veliki banket za 250 osoba.

VOZNI RED I TARIFE – Tramvaj je svakodnevno prometovao od 6 sati izjutra do 22 sata navečer, gradska linija Somborska kapija – Željeznički kolodvor imala je polazak na svakih 8 minuta, dok je tramvaj za Palić polazio na svakih pola sata. Cijena gradske karte je varirala od 4 – 15 krajcara, dok je povratna vozna karta od Somborske kapije do Palića iznosila 25 krajcara. Cjelogodišnja pretplatna karta iznosila je 50 forinti, dok se sezonska karta (do konca rujna) mogla kupiti za 7,5 forinti. Zanimljivo je kako je već prvoga dana vožnje ostvaren prihod veći od 300 forinti.

POVIJEST – Danas, kada je već 35 godina prošlo od posljednje vožnje subotičkog tramvaja, lijepo je sjetiti se prometnog sredstva koje su svi voljeli i za kojim još uvijek mnogo žale. U vrijeme posljednjih godina 19. stoljeća Subotica je imala svoj tramvaj i ponosila se njime, a imala ga je samo tri godine poslije Beograda (1894.) i mnogo prije Szegeda (1906.), dok su prije nje u Ugarskoj tramvaj imali samo još Budimpešta, Bratislava, Miskolc i Szombathely. Mnogo od ovih gradova ga imaju i danas, a mi Subotičani imamo priliku voziti se tramvajem samo kada odemo u sredine koje su dugoročnim razmišljanjem svojih gradskih vlasti uvidjele prednosti, istina mnogo sporijeg, ali daleko dostižnog gradskog šinskog prijevoza.

oza.