Tenis - before 60 years

Ljetna škola tenisa

Zahvaljujući senzacionalnim rezultatima svjetskog broja jedan Novaka Đokovića, ali i njegovih kolega iz reprezentacije (Janko Tipsarević i Viktor Troicki), Srbija je danas jedna od vodećih sila svjetskoga tenisa. »Bijeli sport« je apsolutni hit, o tenisu se priča na svakom koraku i sve je više djece koja se odlučuju uzeti reket u ruke i okušati na zemljanim ili betonskim terenima. A nekada je to sve bilo drugačije...

Priča o fotografiji vraća nas u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, preciznije u 1954. godinu i prikazuje skupinu dječaka s reketima snimljenih na terenima subotičkog Teniskog kluba Spartak. Fotografiju, koja predstavlja pravu egzotiku s obzirom da u to vrijeme i nije bilo previše ovakvih uradaka, napravio je otac subotičkog fotografa Pala Megyerija, István, zahvaljujući kome je i sačuvana u njegovoj privatnoj kolekciji.

Tenis je uvijek imao svoju magiju

Ustupajući nam je za rubriku, u nekoliko se riječi prisjetio vremena rane mladosti i dana koje je provodio na teniskim terenima u Dudovoj šumi.

»Fotos datira iz ljeta 1954. godine kada sam s nekoliko svojih drugova (Joska Fozo, Dule Filipović, Endre Brezovac, Bela Kujundžić i dr.) tijekom dva mjeseci školskih ferija pohađao školu tenisa pod nadzorom legendarnog trenera Franje Čika, poznatijeg kao Feri bácsi«. Treninzi su održavani svakoga radnoga dana od 9 do 11 sati prije podne, kada smo s reketima dobivenim iz klupskog fundusa i lopticama, koje su istina bile maksimalno ’ćelave’ i posve crne, učili prve teniske korake i udarce. I tada, baš kao i danas, tenis je imao svoju magiju zbog koje smo svakodnevno dolazili i upijali savjete našega trenera, maštajući da jednoga dana postanemo majstori bijeloga sporta, koji je u Subotici od davnina imao veliku tradiciju. Konačno, mnogi velikani jugoslavenskog tenisa ponikli su upravo na terenima uz nekadašnju staru klupsku zgradu koja se vidi u pozadini ove fotografije. Nažalost, kada su prošla dva udarna ljetna mjeseca i došlo vrijeme za polazak u školu i naši odlasci na treninge su se prorijedili, baš kao i moje igranje tenisa u godinama koje su slijedile«, ispričao nam je Pál Megyeri kratku tenisku storiju staru više od pola stoljeća.

Kako je nekada bilo...

Današnji ultra moderni tenis u kojemu suvremena tehnologija sve više uzima maha i doprinosi nevjerojatnim mogućnostima novih reketa, žica, loptica i mnogo toga drugoga (hawk eye), gotovo se čini nestvarnim u odnosu na tenis iz vremena koje je ostalo zabilježeno na crno-bijeloj fotografiji staroj 57 godina. Tada je tenis u mnogim segmentima duboko zalazio u sferu improvizacije, jer drukčije se niti nije moglo. Nije bilo suvremenih reketa nego »drvenjaka« koji su se »španali« improviziranim strojevima, a često i običnim kliještima (ovisno za koga se špan radio). Loptice su predstavljale »veliki kapital« i s njima se igralo sve dok su mogle skakati po terenu, a dječji turniri su se znali igrati sa samo jednom kutijom »Dunlopa« ili »Slazengera«.

Tenisice. Pa igralo se isključivo u jednom jedinom modelu domaće marke »Borovo«, običnim platnenim tenisicama plave ili bijele boje, kakve koga dopadnu. Nakon napornih treninga i mečeva na terenima u Dudovoj šumi, jedino osvježenje bilo je na obližnjem zdencu, jer tada nije bilo osvježavajućih napitaka i sokova. Tek kasnije su se pojavili tzv. klaker i cockta, ali ni oni nisu bili dostupni baš svima.

antrfile

Tito na Spartaku

U okviru posjeta Subotici 1954. ili 1955. godine, drug Tito je posjetio TK Spartak i kao veliki ljubitelj tenisa odigrao nekoliko poena na centralnom klupskom terenu.