Ljepota Ludaškog jezera

 Ludaško jezero

Zaštićeni biser panonske prirode

Prostirući se po površini od 387 hektara u dužini od 4 kilometra, Ludaško jezero kraj Subotice drugo je po veličini na teritoriju sjeverne Bačke. Prije oko milijun godina izdubio ga je vjetar, spriječio otjecanje vode koja se tako zaustavila među pješčanim dinama i ostala stajati sve do današnjih dana kada je cijeli prostor zaštićen kao specijalni rezervat prirode (prvo jedan dio jezera 1955. godine, a od 1994. godine u potpunosti). Uz jezersku površinu, koja se nalazi u slijevu rječice Kireš, pod okriljem rezervata koji se prostire uz naselja Ludaš (Šupljak), Hajdukovo i Nosa, nalazi se još 2002. hektara zaštićene zone koja je pod ravnateljstvom JP »Palić-Ludaš«. Od 1977. godine jezero se nalazi na popisu Ramsarskih područja i ima međunarodni značaj, a naslanja se u pograničnom dijelu na nacionalni park Kiskunsag u susjednoj Mađarskoj.

Zanimljivo je svakako napomenuti u ovim kratkim crticama u svezi s Ludaškim jezerom, kako se upravo na njegovoj obali nalazilo najstarije naselje u ovom kraju, a seoske kuće negdašnjih starosjedilaca pripadale su najjužnijoj varijanti mađarskog ravničarskog tipa kuće. Sve ove teoretske smjernice bile su valjan razlog za posjet »urbaniziranom« dijelu rezervata i obalnom dijelu jezera Ludaš do kojeg se dolazi iz Hajdukova.

Tijekom snimanja prvih fotosa jezera, posve slučajno, plodom lijepe koincidencije, trošnom molu približio se čamac u kojemu su bila dva mlada istraživača, ljubazno pristajući približiti nam Ludaško jezero iz stručnog kuta.

»Sudjelujem u radu u edukacijsko – istraživačkog kampa koji organizira Udruga ljubitelja prirode 'Riparia' iz Subotice, koje ima radnu zadaću prstenovati ptice uz edukacijsku ulogu brojnih radionica iz različitih područja vezanih uz zaštitu prirode u kojima su u dvjema smjenama sudjelovali učenici osnovnih škola iz Subotice i okolice. Što se tiče centralne zadaće ovoga kampa, prstenovanja odnosno markiranja ptica koje se nalaze na ovom jezerskom prostoru, to su ponajviše ptice iz roda pjevačica (razne vrste trstenjaka, seoske i gradske laste, zebe i dr.). Ptice su radi markacije hvatane specijalnim mrežama koje su postavljene po priobalnoj trsci, a cijelu operaciju provode isključivo specijalno obučeni prstenovači koji posjeduju odgovarajuću licenciju za ovu djelatnost. Uhvaćenim pticama se potom uzimaju biometrijski podaci, a temeljem stavljenih prstenova mogu se dalje pratiti njihove buduće migracije, jer većina navedenih vrsta koje trenutačno ovdje obitavaju, zimsko razdoblje provode u podsaharskoj Africi«, predstavio nam je sebe i svoju znanstveno- istraživačku misiju na Ludašu, biolog iz Kraljeva Miloš Šerdaković.

Drugi član ovog istraživačkog dvojca, biolog Aca Đurđević iz Aleksandrovca Župskog, prvi je put na Ludaškom jezeru i općenito prvi puta na nekom terenu u Vojvodini.

»Jako je interesantno boraviti na Ludašu i za mene je to posve drugačije i nadasve lijepo novo iskustvo u mom znanstvenom radu. Nikada nisam bio na sličnom jezeru, jer ovakvih staništa koja su većinom plitka, gusto obrasla priobalnim rastinjem na takvoj geološkoj podlozi južno od Dunava niti nema. Inače, moja znanstvena specijalnost su vilini konjici i leptiri, a ovo stanište vilinih konjica je posebice interesantno i neke vrste sam ovdje vidio po prvi put. Nažalost, zbog pogrešnog rukovođenja jezerom u prošlim vremenima ono je u određenoj mjeri zagađeno, ali što je tu je i treba sačuvati ono što je ostalo.«

Rastajući se od mladih biologa istraživača, fotoaparatom sam prošetao dijelom jezera u koji je »civilnim putem« i bez čamca moguće proći. Ljepota krasnog kolovoškog poslijepodneva idealno se uklopila u ljepotu rezervata prirode Ludaš i njegovog pomalo zapuštenog bisera, Ludaškog jezera. Milijunima godina je već ovdje, milijuni ptica su na njemu nalazila svoja staništa, a čovjeku je bilo potrebno tako malo vremena da pokrene njegovo zagađanje i potencijalno uništenje.

Neka ova mala foto storija bude svojevrsni apel za očuvanje Ludaša, u ime svih njegovih životinjskih i biljnih stanovnika.