Eiffelov toranj

Bilo je proljeće 1989. godine kada je autor ovih redova, prilikom posjeta Parizu, obišao i popeo se na Eiffelov toranj, najpoznatiju i najprepoznatljiviju građevinu glavnog grada Francuske. Studentsko doba i oskudan džeparac, uz kontinuirano preraspodjeljivanje raspoloživih financijskih potencijala, uvjetovali su odlukom pješačenja do posljednje dopuštene razine umjesto izdvajanja novca za lift. Iz današnje perspektive »mladost – ludost«, a tada dobar tjelesni trening u trajanju od solidnih 45 minuta uspinjanja po 1665 stuba i visine s koje se pruža fantastičan pogled na cijeli krajolik »grada svjetlosti«, uz uštedu novca kasnije iskorištenog za dodatni obrok izgladnjelog »turista-penjača«.

Fotografija pred vama nastala je zahvaljujući ljubaznosti jednog turista koji me je uslikao nakon mog »uspinjačkog pothvata«, a njezina zanimljivost krije se u činjenici kako sam se na najpoznatiji svjetski toranj uspeo upravo tijekom proslave 100. godišnjice njegova podizanja.

GENIJALNI INŽENJER

Zahvaljujući genijalnoj inovativnosti inženjera Alexandra Gustava Eiffela za potrebe Svjetske izložbe (1889.), upriličene u povodu obilježavanja 100. godišnjice Francuske revolucije, nakon dvije godine, dva mjeseca i pet dana izgradnje (1887.-1889.) podignut je toranj koji je ponio ime svoga konstruktora. Nalazi se na Marsovim poljima, izvorno je bio visok 300 metara, ali su ga televizijske antene povisile za još 24 m i svojevremeno je cijelih 40 godina (do 1930. godine) predstavljao najvišu građevinu na svijetu. Tijekom njegove gradnje utrošeno je 7300 tona (cjelokupna konstrukcija teži više od 10.000 tona) željeza izlivenog u 18.038 dijelova pričvršćenih s 2.500.000 zakovica, a na koncu je za premazivanje cijele konstrukcije utrošeno 60 tona boje. Prvi »kat« je dovršen 1. travnja 1888. godine, druga etaža 14. kolovoza iste godine, da bi cijela građevina bila dovršena 31. ožujka 1889. godine i svečano otvorena za javnost 6. svibnja iste godine. U radu je sudjelovalo 50 inženjera i dizajnera, te 150 radnika u tvornici gdje su izrađivani dijelovi i 150-300 radnika na samom gradilištu tornja. Zahvaljujući mjerama opreza samo je jedan radnik poginuo tijekom njegove izgradnje.

Danas, 122 godine kasnije, Eiffelov toranj je i dalje glavni turistički »biser« Pariza, s gotovo 7 milijuna posjetitelja godišnje. Za potrebe njegova održavanja svakih 7 godina ponovno se premazuje s 50 tona boje i trenutačno je oličen u smeđu boju. Zanimljivo je kako visina ove specifične građevine varira do 15 cm u odnosu na vanjske temperature zbog prirodnih svojstava materijala od kojih je napravljena, dok njezin vrh oscilira svega 12 cm i pri udarima najjačeg vjetra.

PARIZ

Svojevremeno su mnogi Parižani smatrali kako je toranj ruglo i da predstavlja građevinu koja narušava ljepotu njihova grada. Trebale su godine da ga Parižani zavole i shvate kako zahvaljujući genijalnosti njegova tvorca imaju jedno od »čuda novoga svijeta« i nezaobilazan detalj po kojem je »grad svjetlosti« prepoznatljiv diljem ovog našeg planeta. Naravno, ima još puno drugih pariških atrakcija koje vrijedi vidjeti, poput Trijumfalne kapije, Louvrea, dvorca u Versaillesu, crkve Notre Dame, Montmartrea, Pigalla, Latinskog kvarta, zbog kojih je ovaj grad na obalama rijeke Seine stoljećima prepoznatljiv. Bude li vas put ikada vodio u smjeru glavnog grada Francuske, a imate nekoliko slobodnih sati »viška«, osim navedenih prijedloga, ipak nezaobilazno posjetite ovo željezno umjetničko djelo građevine i uživajte u pogledu koji ćete pamtiti cijeloga života. Ne preporučujem pješački uspon, ako se baš ne mora...

Bilo je to prije četvrt vijeka