Komunalci
Odnošenje
smeća i kabastog otpada danas predstavlja moderniziranu operaciju
koju redovito, svojim kamionima, u Subotici obavlja JKP »Čistoća i
zelenilo«. A nekada, kada još nije bilo suvremene tehnike, to se
radilo na mnogo jednostavniji način. Crno-bijela
fotografija
snimljena uoči Drugog svjetskog rata u dvorištu kuće Magdalene
Peić,
rođene Bašić
Palković, koja se nalazila na
današnjem Beogradskom putu, prikazuje vlasnika obrta (miluje konja),
njegova zeta Marka
Peića
(čuči pokraj
konja) i jednu radnu brigadu smećara s kolima (špediterom) i
konjskom zapregom, svojevrsnom pretečom današnjih kamiona za odvoz
smeća.
HIGIJENSKO-EKOLOŠKA
POTREBA
Bila
su to neka druga vremena, ali je i u njima bilo mnogo smeća i
kabastog otpada, pa kada bi se
taj
otpad nakupio, bili su pozivani upravo ovi tadašnji »komunalni
djelatnici« koji su radili za oca Magdalene Peić, privatnog
poduzimača i organizatora ovakvih higijenskih poslova. Njihov
osnovni alat bile su široke i teške lopate, kojima se obavljao
utovar, te korovska metla za čišćenje manjih otpadaka na
smetlištu u dvorišnim dijelovima stambenih zgrada i kuća. Radnici
su djelovali u grupi koju su činile tri osobe – kočijaš i dva
fizička radnika zadužena za utovar kućnog smeća, najčešće
pepela, jer je
ostatak tzv. ekološkog smeća korišten kao gnojivo za njive ili
hrana za domaće životinje, koje je u to vrijeme držalo
gotovo svako kućanstvo.
Uz pomoć dva velika željezna kotla, od kojih se jedan i vidi na
slici, »komunlaci« bi iznosili pepeo i tovarili ga na špediter, a
ukoliko je to bilo izvodivo, kočijaš bi skupa sa špediterom ulazio
u dvorište sve do mjesta na kojemu se nalazilo smetlište
(obično pokraj obora, svinjca, čardaka i dr.). Prikupljeni otpad i
smeće potom se nosilo na gradski deponij koji se nalazio iza
Šandorske bare, pokraj
tadašnje Molcerove ciglane. Svako kućanstvo je uvijek, po
obavljenom poslu, znalo počastiti komunalne djelatnike po kojom
čašicom rakije ili vina, a njihov ih je gazda redovito
isplaćivao svake subote.
Gledano
iz današnje perspektive, posao kojim su se u to vrijeme bavili
predstavlja svojevrsnu preteču današnjeg javnog komunalnog poduzeća
koje se bavi organiziranjem sličnih djelatnosti na teritoriju grada
Subotice, naravno u vrlo pojednostavljenom obliku. Ali i tada, kao i
danas, postojala je potreba za iznošenjem nagomilanog smeća i
otpada, a jedini mogući način bio je pozvati obrtnika koji se time
bavio. Snimljena fotografija predstavlja i svojevrsni
antologijski foto zapis, a prema današnjim kriterijima
najvjerojatnije bi bila iskorištena u propagandno-reklamne svrhe.
KONJI
Iznimno
važnu komponentu u ovom komunalnom biznisu odvoženja smeća i
otpada činili su konji, bez kojih se ova djelatnost niti ne
bi mogla obavljati. Morali su biti dobro uhranjeni i njegovani, jer
su dnevno imali najmanje 3-4 ture u ukupnom trajanju od barem 10 sati
rada i nekoliko kilometara udaljenosti do deponija. Tijekom ljetnog
razdoblja, kada su bili velike vrućine, morali su se i redovito
napajati na gradskim arterskim bunarima, a neizostavni dio opreme na
šepditeru bila je i kofa za njihovo usputno napajanje. U sklopu
gazdinstva vlasnika ovoga obrta nalazila se staja za smještaj
dva para konja sa svim potrebnim pratećim sadržajima za njihovo
adekvatno održavanje i skrb. Baš kao što se danas vodi računa o
suvremenom »voznom parku«, modernim kamionima i specijaliziranim
vozilima za odvoz smeća i otpada.
No comments:
Post a Comment