HAZENA
Kada bi se postavilo kviz pitanje »što
je hazena«, samo mali broj ispitanika, i to onih starije dobi, znao
bi točan odgovor. U pitanju je sport, preteča današnjeg rukometa,
koji je nastao na početku prošloga stoljeća, a na našim
prostorima se počeo igrati od 1920. godine u Beogradu. Igran je na
terenu dimenzija 45 x 30 m, s vratima dužine 2 m i visine 2,4
m. Ipred vrata nalazio se polukružni prostor od 6 metara. U igri je
sudjelovalo po sedam igrača/ igračica, a postojale su tri crtama
obilježene sekcije na terenu, u kojima su se nalazile pojedine
članice ekipe iz kojih tijekom igre nisu ni smjele izlaziti.
U Suboticu je hazena stigla poslije
1925. godine i u prvo vrijeme se mogla igrati jedino u dvorištu
gimnazije gdje je bilo i jedino obilježeno igralište. Najveći
međunarodni uspjeh postigle su hazenašice
ženske reprezentacije Jugoslavije koje
su 1934. godine na 4. ženskim svjetskim igrama u Londonu osvojile
naslov prvakinja svijeta. Poslije oslobođenja 1945. godine, hazena u
Subotici ponovno »oživljava« zahvaljujući omladinkama željnim
sporta. Na terenima NK Bačka, koja je tada djelovala pod imenom
Sloboda, okuplja se veliki broj mladih djevojaka koje počinju
samoinicijativno redovito trenirati i igrati prve susrete. Prve
hazenašice bile su: J. Stantić, M. Kolar, K. Guganović, P. Kolar,
G. Nimčević, M. Nimčević, M. Salai, A. Malagurski, T. Ivanković,
T. Gabrić, Tomek, Burnać, Lipajić i druge.
Inicijativu i predanost ovih djevojaka
prepoznala je uprava Slobode (Bačke), pa se već od 1946. godine
prišlo organiziranijem pristupu, no naglasak je sada stavljen više
na razvijanje ženskog rukometa kao budućeg sportskog sljednika
hazene. Sport se počinje ozbiljnije razvijati pod nadzorom
djelatnika J. Neorčića i J. Hevera, se rukomet trenira i igra pod
striktnim pravilima novoga sporta. Prvo državno prvenstvo održano
je 1948. godine u Zagrebu, a na njemu su sudjelovale ekipe gradova.
Suboticu su reprezentirale igračice Slobode i Radničkog i združenim
snagama osvojile su naslov prvakinja države. Nažalost, polet nije
dugo trajao jer je klub ugašen već 1949. godine i time je označen
kraj organiziranoj igri ženskog rukometa na terenima Bačke.
Sjećanja na vrijeme kada je igrala
hazenu prenosi Kata Gereg, rođ. Guganović, jedna od prvih igračica
ovoga danas već pomalo zaboravljenog sporta.
»Hazenu sam počela igrati 1947.
godine na terenu NK Bačke u tadašnjoj ekipi Slobode, kako se tada
klub zvao. Trenirale smo redovito, svakoga dana u ranim
poslijepodnevnim satima, igrajući najčešće susrete protiv
najvećih rivalki iz Radničkog i Spartaka. Igrala sam na poziciji
lijevog krila, ali moja igračka karijera nije dugo trajala jer sam
hazenu, i potom veliki rukomet koji smo počeli igrati nakon 1949.
godine, napustila već 1952. godine. I danas još uvijek pomalo
pratim rukomet, podsjećajući se na vrijeme kada sam i sama aktivno
igrala hazenu i potom veliki rukomet.
Na fotografiji koja je pred vama nalaze
se hazenašice – rukometašice Slobode, snimljene 1947. godine u
Subotici.
No comments:
Post a Comment